Kad sam od početka počeo posjećivati naše u zatvoru u Haagu, nisam računao da ću jednom tamo ići i vlastitom bratu. Još manje kad je nakon Domovinskog rata, prihvaćen i od Srba i od Bošnjaka, izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, pa za zamjenika ministra u Ministarstvu za civilne poslove i komunikacije u Vijeću ministara BiH u Sarajevu. Kao takav bio je pozvan i u službeni posjet u Washingoton D.C., a nakon što je američka vlada zatražila i dobila od UN-tribunala u Haagu pismenu potvrdu, da nemaju ništa protiv Valentina Ćorića, pa je tako dobio višegodišnju američku vizu u svoju putovnicu.
A onda je 2004. uslijedio šok kad je patološki frustrirana i umišljena Carla del Ponte (pazi!) posthumno strpala u zajedničku optužnicu Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka i Matu Bobana, te “hrvatsku šestorku”, pa tek onda stvarala timove istražitelja sa zadaćom da na bilo koji način moraju pronaći kakve-takve dokaze za krivnju hrvatske strane...
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
