Odvajanje i reciklaža otpada u BiH tek su u začetku, a procjenjuje se da su ukupne odvojene, odnosno sortirane količine otpada, svega oko 5 posto. Točnije, oko 3 posto su količine otpada dobivene po osnovi izravnog otkupa otpada od komercijalnog i industrijskog sektora, dok se 2 posto dobiva sortiranjem otpada iz kućanstva. Taj postotak daleko je ispod svjetskog prosjeka, podaci su Vijeća ministara BiH. Istovremeno, u BiH se ne radi odvajanje organskog otpada, s obzirom na to da još ne postoji potražnja za kompostom, ističu nadležni.
Ekološki problem
Daleko je to i od ciljeva zacrtanih strategijama upravljanja otpadom.
– Strategija upravljanja otpadom RS definira cilj od 50 posto odvajanja ambalažnog otpada ili 23 posto odvajanja iz ukupnih količina otpada do 2026. godine, dok je strategija FBiH, koja je prestala vrijediti početkom 2019., imala cilj od 35 posto odvajanja ambalažnog otpada ili 10 posto odvajanja iz ukupnih količina otpada do 2017. – navodi se u informaciji koju je Vijeće ministara pripremilo kao odgovor na izaslanička pitanja Saše Magazinovića.
I autori informacije smatraju da su ovi ciljevi jako ambiciozni ako se uzme u obzir trenutačno stanje i dosadašnja dostignuća u ovoj oblasti. A stanje je takvo da je gomilanje komunalnog otpada jedan od najvećih ekoloških problema u BiH. U mnogim se zemljama otpad brzo pretvara u novac! U Norveškoj jedan posto otpada ide na deponije, u Njemačkoj tri posto, na Londonskoj burzi se trguje otpadom. Neke tvornice od plastičnih boca prave jakne i kape! U susjednoj Srbiji tisuće je ljudi zaposleno na razdvajanju otpada! U BiH takvog odnosa prema otpadu nema iako bi, prema procjenama, Sarajevo moglo pola potreba za toplinskom energijom “pokriti” iz otpada. Diljem FBiH postoje divlji deponije, gomile autoguma, hladnjaci i perilice rublja plove rijekama, kao i otpad životinjskog podrijetla. Dodatni problem je otpad iz kućanstava koji izlazi pomiješan i koji je gotovo nemoguće naknadno razvrstavati.
Obveza na putu u EU
Na putu k EU čeka nas obveza da samo 10 posto otpada odlažemo na deponije, a kod nas sada uređeni deponiji obuhvaćaju samo 60 posto stanovništva i na njima odlažemo ogromnu količinu otpada. To implicira ekološke probleme. Pomiješani otpad nije nikom zanimljiv, a u drugim zemljama otpad je biznis. Prema podacima institucija u FBiH, od oko 5000 poduzeća koja na tržište stavljaju plastičnu ambalažu i drugi otpad u sustav zbrinjavanja uključeno je oko 1900. Jedan od dvaju operatora za PET-ambalažu i plastični otpad je Ekopak, koji je od 2012. do kraja 2016. prikupio više od 40.000 tona ambalažnog otpada što bi, vizualno prikazano, bila kolona kamiona-tegljača koja bi se protezala od Sarajeva do Visokog. No, to je manji dio ambalažnog otpada koji se nalazi u prirodi. Procjena institucija koje se bave ovim pitanjima je da svake godine na tržište FBiH bude plasirano oko 170.000 tona ambalaže. Adekvatno razvrstavanje otpada mora početi u kućasntvu, ali kućanstva moraju imati kontejnere za odvojeno skupljanje otpada. Općine ne žele davati prostor za te kontejnere privatnim tvrtkama koje bi skupljale otpad, a javna komunalna poduzeća to ne rade. Na tome trebaju raditi operatori sustava i komunalna poduzeća. Što se tiče otpada koji dolazi izvan kućanstava, ambalaža i elektronički i električni otpad su prilično dobro urađeni, s tim da je u sustavu uvedeno manje od pola zagađivača ambalažom, što je nedopustivo malo.•
