Oni su prvi put u učionici. Pa tek im je šest godina ili, pak, koji mjesec više. Prvi put sjedaju u školske klupe, oni su budući školarci.
Što se događa unutra?
Oni su u razredu, ali pogledi su im uprti u vrata iza kojih su ostali njihovi roditelji, bolje reći njihove majke. Toga jutra došli su na upis u prvi razred, a pred njima je dugo razdoblje koje će provesti u školi. - Pitate gdje su očevi? Ovo je za njih iznimno naporno, a majke su te kojima, barem kada su u pitanju djeca, nema teških poslova - rekla je jedna od 16 mama koje su dovele svoje malene na upis i sada iza vrata osluškuju, htjele bi znati što se to događa unutra. Pala je i poneka suza, i majke i djeteta, kada su djelatnice iz povjerenstva za upis priopćile kako u učionicu mogu samo djeca. Dok majke nestrpljivo čekaju kada će se vrata otvoriti, a budući školarci im potrčati u zagrljaj, 16 hrabrih mališana bije teške bitke kako bi zadovoljili testiranje i prošli prve školske muke. Trude se dati što bolje odgovore kako ne bi razočarali svoje roditelje, ali i bake, sestre, braću... Sve se to događa u jednoj učionici u Ljutom Docu, područnom odjelu Osnovne škole Biograci, gdje se obavlja testiranje učenika za upis u prvi razred. U učionici potpuna ozbiljnost. Pred njima su papiri, u rukama olovke. Neki su već obavili svoj dio posla, a neki još zapinju u nekim detaljima. No, tu su pedagoginja i defektologinja, koje im pomažu. - Sada rade pismeni dio ispita. To su jednostavni crteži. Ovog puta dobili su zadaću nacrtati čovjeka. Dobro oni to rade. Neke treba malo pogurati, a neki opet to sjajno obave. Nakon ovoga dolazi individualni razgovor sa svakim od njih. Već pri prvom susretu počinjemo proces kreiranja personaliziranog programa prilagođenog potrebama i profilu osobnosti svakog djeteta kroz koji će ono na najbolji način razviti svoj puni potencijal - kaže pedagoginja Katarina. Kako se zoveš? Gdje stanuješ? Koliko imaš godina, samo su neka od pitanja na koja djeca besprijekorno točno odgovaraju. Ima tu i zanimljivih odgovora. Tako neki podignu šest prstiju (toliko im je godina), a neki kažu kako su prije pet mjeseci i tri dana napunili šest godina. - Stanujem tu gore - objašnjava jedna djevojčica upirući prstom kroz prozor. Od budućih učenika pedagoginja potom traži da pokažu, glavu, desnu ruku, traže orijentaciju u prostoru i vremenu, a i poznavanje boja. Znaju djeca. Zapravo, čude se što im postavljaju tako jednostavna pitanja. Očekivali su teža.
Znam brojiti do milijun!
- Ja znam brojiti do 100, do milijun. Znam i zbrajanje, množenje - hvali se budući učenik. Uskoro mu se ukazala prigoda da pokaže svoju nadarenost. Slijede pitanja koja postavlja logoped/defektolog. E, tu treba znati i poneko slovo, a tu je i brojanje, slaganje slika, testira se i pamćenje. - Posebice evidentiramo i izgovor, pravilno i nepravilno, ali i komunikativnost, držanje olovke te znanje pojedinih slova - kaže defektologinja, naglašavajući kako u novije vrijeme s tim djeca imaju sve manje problema. Dok budući pučkoškolci rješavaju “teške” zadaće, majke u hodniku imaju samo jednu temu za razgovor - njihova djeca i vrline. - Ovo je za mene jedan od najljepših dana u životu. Danas sam postala majka učenika! Ima li što ljepše od toga? Nadam se za dvije godine i polazak drugog djeteta - rekla je jedna od majki koja čeka rezultate testiranja, dok na rukama drži dijete od 4 - 5 godina. Voditeljica područnog odjela Ljuti Dolac Maja Milićević brine se o svemu kako bi djeci bilo što ugodnije, a i roditeljima. - Znamo kako je polazak u školu iznimno važno razdoblje kako za djecu tako i roditelje stoga nastojimo napraviti i atmosferu i ambijent uz koji će se osjećati ugodno kako bi ubuduće djeca s osmijehom dolazila u školu. Važno je istaknuti da za testiranje prigodom upisa u prvi razred nije potrebna prethodna priprema, naprotiv, potrebno je samo da dijete bude opušteno, odmorno kako bismo procjenu obavili na najkvalitetniji način - tvrdi Maja. Jedan od problema koji ističe je broj učenika. Sjeća se kada se u prvi razred upisivalo 30-ak učenika, jedne čak 34. Sada je to prepolovljeno. Jedan upisnik već je najavio odlazak.
- Dok se ranijih godina jedan broj roditelja selio put Mostara, Širokog Brijega, Zagreba, sada je takvo iseljavanje zaustavljeno. Moglo bi se reći da se više ljudi vraća u Ljuti Dolac nego što odlazi. Međutim, odoše u Njemačku, Austriju... Vjerujem da je takva vrsta emigracije kraju - kaže Milićević. No, u OŠ Biograci zadovoljno trljaju ruke barem kada je broj prvašića u pitanju. - Pa ove godina bi u prve razrede trebao krenuti 31 učenik - u Ljutom Docu 16, Biogracima 13 te u Jarama dva - oni su najviše podbacili. Ako znamo da ih je lani bilo 22, to je ipak značajan pomak. Govoriti o vremenima kada se upisivalo 50 - 60 učenika tek je tema o “dobrim starim vremenima“ - rekao je tajnik škole Ante Milićević. •
