Za boljim životom trebalo im je, slikovito rečeno, prijeći pola svijeta, ali Filipinka Abigail Chas Lumanta i njezin suprug Alexandere Jr. Lumanta našli su ga u Zagrebu. U našem glavnom gradu žive i rade već godinu dana, ovdje čekaju i svoje prvo dijete, a dio su zajednice koja je na zadnji dan rujna u Hrvatskoj brojala 4576 filipinskih državljana.
Zagrepčani su ih mogli upoznati u Amelie Coffee Shopu, gdje su oboje zaposleni. Nisu među prvim Filipincima koje su, prisiljeni za radnicima posezati i na druge kontinente, angažirali hrvatski poslodavci. Niti je Hrvatska prva strana zemlja u kojoj rade. No zato se, barem zasad, mladim Filipincima pokazuje kao dobar izbor.
Preko Katara do Hrvatske
– Na Filipinima sam radila četiri godine kao konobarica, blagajnica i hostesa u jednom velikom hotelu, a onda smo suprug i ja odlučili otići u inozemstvo. Izbor je pao na Katar, gdje smo ostali tri godine. Od prijatelja, koji je već radio u Hrvatskoj, čuli smo da kod vas ima dobrih prilika za rad, da je Hrvatska lijepa zemlja i da su ljudi dobri. Nismo puno razmišljali i nismo pogriješili – kaže Abigail koja je poslušala prijateljevu preporuku i za agenciju PNOY 385 i, kao i suprug, brzo bila nagrađena poslom kakvom se u Filipinima nisu mogli nadati.
U njihovoj zemlji konobari prosječno zarađuju protuvrijednost od oko dvije tisuće kuna, a ovdje uz osjetno bolju plaću mladi bračni par ima osiguran smještaj i naknadu za hranu. S tim da je suprugov put do radnog mjesta u Zagrebu bio malo duži. Na Filipinima je pet godina radio kao konobar/barista, nakon toga je dvije godine na tim poslovima radio u Saudijskoj Arabiji, a potom sa svojom Abigail tri godine i u Kataru. Hrvatska i Zagreb zasad im se čine kao najbolji izbor.
– Sviđa nam se ovdje, jako smo zadovoljni. Hrvatska je lijepa zemlja, zadivljeni smo, a odgovara nam i klima. Ljudi su vrlo pristojni i dobro nas prihvaćaju. Na poslu su vrlo korektni prema zaposlenima, tretiraju nas više kao dio obitelji nego kao radnike. U Hrvatskoj je i sigurno živjeti, što nam je oboma jako važno. U Zagrebu smo se posve udomaćili. Nije pretjerivanje, osjećamo se blagoslovljeno što smo ovdje – govori Alexandere, koji ne krije da su planovi duže se zadržati u Hrvatskoj.
Na Filipinima se, kazuje mladi bračni par, danas živi nešto bolje nego u prvim godinama pandemije. Korona je, kažu, teško pogodila ekonomiju u njihovoj zemlji, a mnogi su Filipinci u krizi ostali bez radnog mjesta. Gospodarski oporavak te daleke otočne zemlje u jugoistočnoj Aziji, svjedoče naši sugovornici, jest počeo, ali svakodnevica je još daleko od onog što si većina mladih svugdje u svijetu priželjkuje.
– Posla ima, to sad više nije problem, pogotovo ako imate vještine i iskustvo, ali plaće nisu ni približne kao u Europi. Solidno se može zaraditi samo u nekim velikim, dobrim tvrtkama i mnogima je najbolja šansa odlazak u inozemstvo. Na Filipinima možda pedeset posto zaposlenih ima izgleda doseći plaću kakvu mi u Hrvatskoj imamo kao konobari. I to je problem. Pogotovo ako se želite skućiti, ako sanjate o vlastitoj kući ili jednostavno želite biti financijski stabilni i živjeti bez stresa – iskreno govori Alexandere.
Njegovi prvi sunarodnjaci u potrazi za poslom u Hrvatsku su, inače, stigli još prije pandemije. Dosad su došli na glas kao motivirani radnici, visokih radnih standarda, skromni i obrazovani, s odličnim znanjem engleskog jezika. Rade po cijelom svijetu, a u Hrvatskoj su rekorderi po čekanju na radnu dozvolu. Dok stranci iz drugih zemalja, kojima za Hrvatsku treba viza, čekaju u prosjeku 81 dan, u slučaju Filipinaca to se protegne i na 90 dana. No, činjenica da je brojka Filipinaca na radu u Hrvatskoj posljednje dvije-tri godine s nekoliko desetaka narasla na više od 4500 pokazuje da ni to za ove vrijedne ljude nije bilo prepreka. Bračni par Lumanta (koji je u kvoti od oko 30.0000 stranaca zaposlenih ove godine u hrvatskom ugostiteljstvu i turizmu), pak, svoje će Filipine u dogledno vrijeme vidjeti samo turistički.
Na Filipine samo turistički
– Da, nakon odmora se vraćamo u Hrvatsku. Zasad nemamo plan o povratku za stalno na Filipine. Pogotovo sad kad čekamo naše prvo dijete. Sviđa nam se miran način života u Hrvatskoj, vaša zemlja nam je već postala drugi dom, i vjerujemo da je dobro mjesto za obitelj i odrastanje djeteta – kaže Abigail, a potvrđuje i Alexandere.
