Sanjanin Safet Tufek, koji 47 godina živi u Švedskoj, danas ima 67 godina i s transplantiranim srcem 24-godišnje djevojke punih 14 godina živi “drugi” život. Svakodnevno pije tablete protiv odbacivanja organa i šeće najmanje pet kilometara.
- Svi su mislili da izmišljam. Imao sam restoran u Kristianstadu, nije mi trebalo bolovanje, a moje žalbe svi su shvaćali neozbiljno. I ja sam ponekad mislio da griješim. Srećom, liječnik Bjorn Kunhar mi je povjerovao i 2004. godine otišao sam na detaljne pretrage, nakon što sam u Bosni imao tešku krizu i jedva sam živ zrakoplovom stigao u Švedsku. Ustanovili su da sam “živi mrtvac” - moje srce pumpalo je manje od dvije litre krvi u minuti, dok normalno ispumpa šest i pol litara - prisjeća se Tufek u priči za Al Jazeeru Balkans. Doktor Kunhar ga je pitao je li šokiran katastrofalnim nalazima.
- Rekao sam mu da nisam. Kako ću biti šokiran kad mi je za 18 stuba, koje trebam prijeći kako bih se popeo u kuću, trebalo po minutu do minutu i pol za svaku... Moja pluća su godinama vapila za kisikom. Bolest je bila nasljedna, od oca, koji je umro u 63. godini. Stijenke normalnog srca debele su tri milimetra, a kod mene su bile tri centimetra - priča Tufek.
Tufekov slučaj jedinstven je iz najmanje dvaju sudbonosnih razloga. Prvo, na transplantaciju srca, vjerovali ili ne, čekao je svega 20 dana; drugo, 24-godišnja djevojka čije srce kuca u njegovim grudima radila je u kafeteriji ulicu dalje od njegova restorana. Poznavali su se.
- Pravilo je da se donor ne zna i to je dobro iz milijun razloga, ali ja sam slučajno doznao kada je mojoj supruzi kasnije vlasnik kafeterije rekao kako mu je drago što sam baš ja dobio organ njegove bivše radnice koja je tragično nastradala. Često sam dolazio u tu kafeteriju i djevojka, čije će mi srce spasiti život, služila me je. Bila je iz mjestašca Hor, plava kao moja kćer Melinda, punašna i jako lijepa. Čak je imala i moju krvnu grupu 0. Volio bih da to nikada nisam doznao - kaže Tufek.
Njegova spasiteljica poginula je u automobilu dok je roditeljima slala SMS poruku da stiže kući. Tufek je tih sati sjedio u jednom restoranu s prijateljem u Kristianstadu, pred njima su bili janjeći but i vino, bio je prosinac...
- Kad su mi javili da trebam na transplantaciju, odmah sam morao na toalet. Liječnici iz Lunda su već bili stigli - sjeća se Tufek tih dramatičnih trenutaka. Transplantacija je protekla odlično, a 54-godišnji Sanjanin je četvrti dan već šetao s novim srcem. I tako punih 14 godina. Tufek svakodnevno pije tablete protiv odbacivanja organa i ide u šetnje.
Vodi potpuno normalan zdrav život i jede sve, osim, kako kaže, suhog mesa i grejpa, čiji sokovi poništavaju učinak tableta. Nakon 10 godina došao je u rodni Sanski Most. Panika i stres koje je preživio nakon transplantacije mogli su ga odvesti u psihičke krize i promijeniti njegov vječiti optimizam. Na sreću, nisu. Safet Tufek nikada nije gubio nadu i sudbina ga je “pogledala”.•
