“Najviše ovisnika o kocki na području Mostara srednje je životne dobi, između 25 i 45 godina. Obično su to oženjeni muškarci, s jednim ili dvoje djece, deset do petnaest godina u braku”, ističe Marko Romić, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru, inače po zvanju psiholog, specijalist traumatske psihologije, piše Večernji list BiH. Dodaje kako je dolazak u Klub liječenih ovisnika o kocki najčešće očajnički pokušaj supruge da spasi brak. Ima, naravno, i onih drugih dobnih skupina.
Uzimaju pozajmice
Romić navodi kako neki roditelji uoče probleme svoga djeteta pa inzistiraju na liječenju. “Istina, takvih je jako malo”, naglasio je Romić dodavši kako ima i određen broj osoba treće životne dobi koje dolaze na liječenje. Iako su među ovisnicima o kocki mnogo brojniji muškarci, problem se sve češće javlja i kod žena.
“Među ženama je sve više ovisnica o kockanju. Najčešće su to ovisnice o bingu. Do sada su se u klub javile samo četiri ženske osobe, od kojih su dvije bile mlađe, a dvije starije. Sve češće se spominje kako osobe treće životne dobi ostavljaju mirovine na bingu”, navodi Romić koji u spomenutom klubu volontira. Naglasio je kako trenutačno u klubu nema ni jedna ženska osoba, ali u prethodnom razdoblju bile su dvije starije ženske osobe koje su redovito znale prokockati svoje mirovine, a uz to su se dodatno zaduživale uzimanjem kredita, pozajmica i sl. Osvrnuo se i na posljedice koje trpi obitelj ovisnika o kocki. “Kockanje uništi obitelj. Ne radi se tu samo o gubitku materijalne imovine. Puno je strašnije ono što se događa propadanjem osobe na osobnom, društvenom, socijalnom, moralnom planu. Uništavaju se životi bračnog partnera, životi djece, članova uže i šire obitelji. Možemo slobodno reći da patološko kockanje ostavlja strašne, često teško popravljive posljedice”, ističe Romić. Dodaje kako mu je poznato puno slučajeva potpunog raspada obitelji, gubitka kuće i materijalne imovine, gubitka posla, obraza i dostojanstva, pa i pokušaja samoubojstava zbog kockanja. “Budući da je sudjelovanje u liječenju anonimno, ne mogu navoditi podatke koji bi mogli upućivati na neku konkretnu osobu. Trenutačno u Klubu imamo šesnaest patoloških kockara koji dolaze iz raznih mjesta”, kaže ovaj psiholog.
Na pitanje kako se ovisnici o kocki odlučuju na liječenje, Romić navodi kako tu najčešće presudi obitelj. Najčešće je to ultimatum supruge ili roditelja, ponekad ultimatum djevojke. “Patološki kockar najčešće negira svoj problem, umanjuje ga i odbija liječenje. Tek kada više nema kuda, tek kada shvati da mu više nitko ne vjeruje, da više nema od koga i gdje posuditi novac, a uz to ga supruga ili roditelji prisiljavaju. Tek tada dolaze na liječenje. Ali i tada misle i govore da oni nemaju problem i da im liječenje ne treba. Nakon dva-tri mjeseca uvide da se stanje popravlja i počinju shvaćati korist i značaj liječenja. Tada i sami počinju rado sudjelovati u radu Kluba, sastanci im postanu važni i sve podređuju tome”, navodi Romić. Naglašava kako u liječenju ovisnosti o kockanju treba sudjelovati cijela obitelj.
Inicijativa obitelji
“U našem slučaju tražimo da na sastanke Kluba, uz kockara, dolazi i član obitelji. Najčešće je to supruga kod onih koji su u braku, a majka ili otac kod onih koji još nisu u braku”, kaže Romić. Liječenje se odvija na dva kolosijeka. Jedan je individualna psihoterapija koja se izvodi po potrebi, ovisno o stanju osobe, a drugi je grupni rad u Klubu koji se odvija jednom tjedno. Sastanci kluba odvijaju se petkom u 19 sati u prostorima Franjevačkog samostana. Inače, Klub liječenih ovisnika o kocki djeluje od 2010. godine. Jedan je od klubova Zajednice klubova liječenih alkoholičara i kockara “Dr. Vladimir Hudolin” Mostar. Osim njega, u Zajednici djeluje i pet klubova liječenih alkoholičara. Kroz Klub je prošlo oko osamdeset patoloških kockara, od kojih su neki proveli u tretmanu dvije ili tri godine, a neki su taj tretman prekidali prije isteka tog roka.
Romić je upozorio i na činjenicu kako društvo, odnosno institucije, nema sluha za probleme te vrste ovisnosti.
“Naš Klub, kao i klubovi liječenih alkoholičara, djeluje zahvaljujući volonterskom radu nas koji vodimo te klubove, a u slučaju Kluba ovisnika o kockanju, zahvaljujući i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji koja nam sve ove godine ustupa prostor u kojemu se sastajemo”, zaključio je.
