Mladi u BiH se školuju, ali ih BiH ne zadržava jer vlasti ne mogu napraviti sustav koji će poboljšati standard u njihovom radu i dati im veće plaće, piše Večernji list BiH. Zbog toga kolone ljudi posljednjih godina napuštaju BiH i odlaze trbuhom za kruhom prema zapadnoj Europi u nadi za nekim boljim životom. Neki vjeruju da ih čekaju med i mlijeko. Drugi znaju da će raditi “na crno”, ali bivaju prevareni za novac. Posrednički prevarantski biznis cvjeta.
Rad na crno
Veliki broj građana BiH, ali i susjednih Srbije i Hrvatske, žrtva je praznih obećanja o dobro plaćenim poslovima i “papirima” u obećanoj zemlji. Na kraju, kada stignu na odredište, od dobre plaće i “papira” ne bude ništa, ostaje slabo plaćen posao i rad “na crno”. A da je to tako, pokazuju i podaci njemačke Carine do kojih je došao list Welt, a prenio Deutsche Welle. Naime, Prema posljednjim dostupnim podacima, samo u prvoj polovini prošle godine pokrenuto je 65.755 postupaka protiv ilegalnih radnika, a pretpostavlja se je da je broj neotkrivenih slučajeva višestruko veći. Među 10 zemalja koje su glavni izvor radnika “na crno” nalaze se, osim Crne Gore, sve ostale zemlje Balkana - Albanija, Srbija, BiH, Makedonija, Kosovo. Pobrojane su još Ukrajina, Moldavija, Turska, Vijetnam i Gana.
Akcije njemačke policije
Lokalne novine su u Njemačkoj pune izvješća prema kojima deseci službenika Carine opkole gradilište s kojeg ilegalci panično pokušavaju pobjeći. Predradnici ili predstavnici tvrtke koja izvodi radove po pravilu kažu da o tome nemaju pojma i sve svale na podizvođače. Uhvaćeni radnici najčešće ne znaju što reći jer ne znaju ni jezik niti što im je činiti. Klasična mjera je protjerivanje iz Njemačke. Ako uza se imaju neke krivotvorene dokumente, Carina ih predaje policiji i čeka ih kaznena prijava. Dino Mehić (pseudonim) je od onih iz IT-sektora, mladih koje bije glas da su im svugdje sva vrata otvorena. Ipak, Dino baš i nije vidio izlaz iz jednog malog mjesta u središnjoj Bosni, već je povjerovao ljudima koje ne zna i ponudi koja, ako se o njoj misli hladnom glavom, zvuči previše dobro da bi bila istinita. Rekli su mu da samo uplati 200 eura za mjesečni smještaj i o svom trošku dođe u mali bavarski gradić blizu tromeđe s Austrijom i Češkom. Čekat će ga, rekli su, soba samo za njega, dozvola za rad i posao u struci i sve je zvučalo kao mala gastarbajterska utopija. Ubrzo je otkrio da je prevaren. Naime, s pedesetak ljudi iz RH, Srbije i BiH morao je dijeliti 10-ak soba. Dobio je svoj ležaj, ali mu je renta odjednom skočila na 500 eura te mu je rečeno da se mora odreći i 15% svake plaće na ‘sređivanje dokumenata’. Ubrzo je shvatio da ga ne čeka nikakva IT tvrtka, već crnčenje na građevini. Kap koja je prelila čašu i bila signal za povratak u BiH bio je pokušaj agenata koji su ga i namamili u Njemačku da mu oduzmu putovnicu - ispričao je za DW. Dino je želio ostati anoniman jer je rad “na crno”, i na jedan dan, kršenje zakona koje se u Njemačkoj može kazniti zatvorom ili zabranom ulaska u šengensku zonu.
