Plastični materijali u okolišu raspadanjem se pretvaraju u mikroplastiku te u još sitniju nanoplastiku. Ti mali, često nevidljivi komadići mikroplastike lebde u zraku, plutaju po vodi, ulaze u hranidbeni lanac. Priroda je nepovratno impregnirana mikroplastikom.
Razbijanje predrasuda
Ukupan broj plastičnih filamenata, vlakana, granula i pahuljica, kojemu su tijekom jedne godine izloženi ljudi, iznosi više od 200.000. Ili, kako slikovito tumače australski znanstvenici sa sveučilišta u New Castleu: ‘Svakog tjedna čovjek pojede 5 grama plastike, što odgovara masi jedne plastične kreditne kartice’. Sweet Sneak Studio, koji istražuje utjecaj plastike na zagađenje, posebno tematizirajući mikroplastiku i njezin udio u našoj svakodnevnoj prehrani, napravio je provokativne fotoserije pod nazivom ‘Microplastic’. Dio te serije je sushi zamotan u rastrgane plastične vrećice ili čaša piva koju, umjesto fine bijele pjene, krase komadići stiropora. Nizozemski studio udružio je snage s fotografom Mortenom Bentzonom, a kao rezultat nastalo je 8 vizuala koji prikazuju hranu i piće u kojima je najveća mogućnost da ćete pronaći čestice plastike manje od 5 milimetara.
“Konzumacija plastike postala je globalni problem. Često plastični otpad završi u prirodi, a kako plastici treba mnogo vremena da se razgradi, ona ulazi u naš hranidbeni lanac kao mikroplastika. Zbog svoje malene veličine mikroplastika prolazi kroz filtracijske sustave za vodu i ulazi u rijeke, mora i oceane, a potom ih konzumiraju morske životinje, što ima ogroman utjecaj na njihovo zdravlje. Naravno, mikroplastiku kroz svoj plijen konzumiraju i mesožderi”, objašnjavaju iz Sweet Sneak Studija te dodaju: “Na koncu, mikroplastika se pomiče sve do vrha hranidbenog lanca i završava na našem tanjuru”. Fotoprojekt koji je, u vidu izložbe, napravljen za zoološki vrt u Kopenhagenu ima u cilju osvijestiti poguban utjecaj plastike na zagađenje, ali i zorno pokazati da je njezin utjecaj mnogo dalekosežniji od onog što smo donedavno smatrali. Sweet Sneak Studio ovom je serijom fotografija želio razbiti predrasude da se mikroplastika nalazi isključivo u morskoj hrani. Znanstvenici su najviše mikroplastike pronašli u flaširanoj vodi, ali i u kuhinjskoj soli, pivu i medu.
Provedena studija
Znanstvena procjena izloženosti ljudi mikroplastičnim česticama vrlo je konzervativna. To znači da su stvarne količine plastike koju ljudi konzumiraju mnogo veće. Naime, u izračun nije bila uključena hrana poput peradi, govedine, mlijeka ili povrća iz jednostavnog razloga što podaci o plastičnoj “dekoraciji” tih prehrambenih proizvoda ne postoje. Drugim riječima, tek je svaki sedmi zalogaj (oko 15% dnevnog menija) uračunat u toj studiji. Dok je vidljivu plastiku moguće ukloniti, mikroplastika i nanoplastika postali su sastavni dio prirode i ljudske prehrane.
