Mogu li sveučilišta i univerziteti biti pokretač i snaga razvoja svoga društva u siromašnoj zemlji, zemlji koja izdvaja najmanje sredstava za znanost i istraživanje u Europi? Može li javno Sveučilište u Mostaru i javni univerziteti u BiH dijeliti konkurentno znanje i biti međunarodno prepoznatljivi, priznati i cijenjeni? Mogu li sveučilište i univerziteti izdržati teret međunarodne i unutarnje konkurencije unedogled?
Ovo su samo neka od pitanja koje zabrinjavaju vodstva javnih sveučilišta i univerziteta u BiH i zemljama u tranziciji. Na prva dva pitanja odgovor je, začuđujuće i nestvarno, može. A stvarni i pravi primjer je Sveučilište u Mostaru.
Sveučilište u Mostaru u aktualnoj 2023./24. godini upisalo je službeno 11 posto više studenata nego u prethodnim godinama. Porast zanimanja za studiranje na Sveučilištu u Mostaru rezultat je brojnih čimbenika. Prije svega, izdvojili bismo kvalitetu obrazovanja. Dvije priznate reakreditacije, Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH i europska akreditacija od Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske jamstvo su kvalitete obrazovnog sustava i pokazatelj primjene europskih standarda u visokom obrazovanju. S tim ide i konkurentno znanje koje se može steći studirajući na Sveučilištu u Mostaru.
Kako bi postigli europski standard u visokom obrazovanju, Sveučilište u Mostaru kontinuirano raste i kad su kadrovi u pitanju. Trenutačno na SUM-u je zaposleno 577 djelatnika. Od toga stalno zaposlenih nastavnika je 337. Broj vanjskih suradnika iz gospodarstva, javne uprave, Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru ili s drugih sveučilišta iz BiH, RH i drugih zemalja angažiranih u nastavi je 718. Sve ove osobe jamče kvalitetu obrazovanja.
Uspjehe u organizaciji i kvaliteti nastave prati digitalni razvoj, što nam omogućuje da postanemo digitalno zrelo sveučilište. A digitalno zrelo sveučilište znači stratešku primjenu novih digitalnih rješenja. Digitalna strategija SUM-a jamstvo je da će ovo Sveučilište i u budućnosti biti prepoznato kao jedan od lidera u digitalnom obrazovanju. Sveučilište je digitaliziralo upisnu politiku, zamijenilo papirnate indekse novim e-iskaznicama, zamijenilo je prijavnice i uvelo niz novih i modernih e-rješenja na SUM.
Na međunarodnom planu strateškog djelovanja SUM danas ima 271 sporazum o suradnji i mobilnosti. Stalan je porast broja dolaznih i odlaznih mobilnosti studenata. Ove godine prvi put Europska komisija je Sveučilištu u Mostaru dodijelila Erasmus povelju u visokom obrazovanju za razdoblje 2021. - 2027. SUM je članica brojnih međunarodnih istraživačkih mreža, konzorcija, rektorskih foruma itd.
Međunarodna prepoznatljivost izražava se i kroz ranking svjetske ljestvice. SUM je danas na svjetskoj rang-ljestvici WURI – The World University for Innovation, između 100. i 200. mjesta liste inovativnih sveučilišta u svijetu, na 32. mjestu u kategoriji “Četvrta industrijska revolucija”. U kategoriji “Krizni menadžment” Sveučilište u Mostaru je rangirano između 51. i 100. mjesta, dobivši konkretno priznanje za uspješno krizno upravljanje tijekom pandemije COVID-19.
Sveučilište u Mostaru uvršteno je na 494. mjesto rang-ljestvice QS World University Rankings: Europe. Sveučilište u Mostaru prijavilo se i na Times Higher Education: Impact Rankings, svjetsku ljestvicu koja rangira sveučilišta na temelju primjene ciljeva održivog razvoja, koja trenutačno uključuje 1705 istaknutih sveučilišta iz 115 svjetskih zemalja.
Osim dijela navedenih aktivnosti, SUM postaje i svojevrsni brend. Kroz svoje aktivnosti na kulturi, sportu, brojne konferencije, događanja, cjeloživotna obrazovanja, rad u zajednici i za zajednicu SUM pokazuje i svoju dušu i opredijeljenost budućnosti i stalnom rastu.
I na kraju vratimo se na početak i pitanju “Mogu li sveučilište i univerziteti izdržati teret međunarodne i unutarnje konkurencije u nedogled?”, odgovor je “teško” ili “ne”. Nemar i neosjetljivost osnivača, svih institucija u spektru odgovornosti za visoko obrazovanje dodirnuo je točku ne samo neperspektive nego i postupnog ukidanja ili uništavanja visokoškolskih institucija. Takvo stanje nemara mora se mijenjati. Mora se mijenjati ne samo zbog opstanka i razvoja sveučilišta i univerziteta nego i zbog razvoja društva, države, a napose zbog perspektive mladih i njihova ostanka u najljepšoj zemlji na svijetu – Bosni i Hercegovini. I posve na kraju, kako sam započeo s pitanjima, završit ću s pitanjem: “Može li po definiciji neko sveučilište biti javno ako ga javna vlast financira s 22 posto?” •
