Jedini svećenik kojemu je cijela BiH integralni dio misije vojni je biskup mons. Tomo Vukšić. Biskup, profesor, teolog, novinar, demograf... samo je dio djelokruga zanimanja na kojima je ostavio tragove. U kolektivnom intervjuu za Večernji list razjašnjava dvojbe koje imaju vjernici, govori o aktualnom stanju države i nacije, katoličkim mučenicima...
Kako izgleda pastoralni rad s vojnicima i po čemu se razlikuje vojni od “redovitog” biskupa?
- U svijetu danas ima oko 3150 biskupija i na čelu svake je biskup. Neke od njih su teritorijalne, neke obredne, a treće personalne. Najveći broj biskupija su teritorijalne – kao npr. mostarska, sarajevska, zagrebačka, splitska i naviknuti smo razmišljati u tim okvirima. Uz te biskupije postoje i obredne s obzirom na obred koji slijede njihovi vjernici. Tako razlikujemo armenske, grkokatoličke, koptske, malankarske i druge obredne katoličke biskupije. Danas sa sjedištem u Hrvatskoj imamo jednu takvu obrednu biskupiju. To je Križevačka biskupija, koja obuhvaća i grkokatolike u BiH. Na njezinu čelu je također biskup, ali kada ga vidite, on izgleda kao i pravoslavni vladika jer oni slijede bizantski – grčki obred. Krštenja, krizme, mise... koje obavlja vladika Nikola Kekić, tj. grkokatolički biskup, služe se u tom obredu. Mi smo ovdje naviknuti na tzv. rimski obred pa smo rimokatolici i lako padnemo u zamku vjerovati da su svi katolici samo takvi. Treća vrsta su personalne biskupije u koje pripadaju i vojne, a pripadnici tih biskupija su oni vjernici koji su vojnici. U ovome slučaju to su vojnici – pripadnici Oružanih snaga na teritoriju cijele države. Jurisdikcija vojnoga biskupa je nad svim vojnicima katolicima i civilima koji su u njihovoj službi unutar države, ali također i kada pođu izvan zemlje, npr. u vojne misije u Afganistan. Crkvena jurisdikcija i pastoralna briga prati te ljude kamo god se kreću. To je razlika od obrednih i teritorijalnih biskupija. Tako npr. kada vjernik jedne teritorijalne biskupije stupi na područje druge, tamo je nad njim nadležan biskup te biskupije. Vojno dušobrižništvo kod nas obuhvaća samo vojnike, a ne i policiju, a razlog za to je unutarnje uređenje BiH. Naime, ove vojne biskupije nastaju na temelju ugovora koji dotična država sklapa sa Svetom Stolicom, a u BiH imamo samo Ministarstvo obrane na razini države, dok ne postoji ministarstvo za policiju. Zapravo se dogodila situacija da nije imao tko potpisati ugovor sa Svetom Stolicom uime BiH kada je u pitanju policija. Zbog toga je izostala. No, nije BiH po tome iznimka, jer ima i drugih država u svijetu u kojima vojna biskupija ne vodi pastoralnu skrb o policiji.
Kako gledate na poteze vatikanske diplomacije čiji je predstavnik, nuncij u Republici Hrvatskoj, nedavno prigodom zajedničkog zasjedanja biskupskih konferencija iz Hrvatske i BiH zatražio potporu izmjeni Izbornog zakona, približavanje BiH EU integracijama i ekonomskoj perspektivi?
- Diplomacija Svete Stolice je crkvena diplomacija i nuncij u Zagrebu, Beogradu ili bilo gdje u svijetu predstavnik je Svete Stolice. To nije ustanova vatikanske države nego crkvena ustanova. On je, primjerice, u Zagrebu, Sarajevu...predstavnik Pape koji je istodobno na čelu toga malog Vatikana, ali Vatikan je doslovno drugotna vrednota u ovoj našoj priči. Papa kao poglavar Katoličke crkve vodi brigu za cijelu Crkvu, ali i za svaku konkretnu njezinu zajednicu. Nuncij je “glasnogovornik” te brige i te službe. On je “glasnogovornik” onoga koji ima zadaću brinuti se za cijelu Katoličku crkvu. U ovom slučaju, Katolička crkva smatra da su katolici, koji su ovdje Hrvati, zakinuti oko Izbornog zakona, zakinuti oko mogućnosti ostvarenja svojih prava, ugroženi činjenicom iseljavanja koja, istina, pogađa i druge. U siječnju smo imali redovitu zajedničku sjednicu biskupskih konferencija BiH i Hrvatske, a na sjednicama biskupskih konferencija redovito je nazočan i mjesni nuncij te se uvijek obrati u toj prigodi. Naravno da je izrazio brigu za Hrvate katolike u BiH jer smo svi zabrinuti zbog nemogućnosti ostvarenja prava. Ova poruka je kontinuitet brige Petrova nasljednika, u ovom slučaju pape Franje, za cijelu Katoličku crkvu, a u ovome slučaju za bh. katolike.
Cijeli razgovor čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
