Mobbing, odnosno uznemiravanje na radnom mjestu, nije nikakva apstraktna priča sa skupova nevladinih organizacija ili sindikata. U BiH je to pojava koja se događa u praksi. Prema podacima Saveza sindikata RS-a, mobbing je sve više prisutan. Uredu ombudsmana za ljudska prava godišnje u prosjeku stigne od 40 do 80 žalbi zbog mobbinga, piše Večernji list BiH.
Sindikalni aktivisti kažu kako je taj broj samo vrh ledenog brijega, odnosno riječ je tek o slučajevima koji se prijave. Koliko ih je u stvarnosti, nitko zapravo i ne zna. Uvažen je zahtjev Saveza sindikata RS-a, pa je u tom entitetu, ali i u BiH - prvi put donesen konkretan zakon o sprečavanju uznemiravanja na radu, koji se izravno odnosi isključivo na mobbing.
Odgovornost poslodavca
Naime, u RS-u je, piše Capital, na snagu stupio Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu, koji prvi put uređuje pitanja koja se odnose na uznemiravanje na radu, ali i prava na zaštitu od svih oblika uznemiravanja na radnom mjestu, imajući u vidu da normativni okvir za zaštitu od uznemiravanja na radu u RS-u do sada nije omogućavao dovoljan stupanj zaštite jer je ta problematika samo djelomično regulirana Zakonom o radu. Na razini BiH mobbing je dijelom reguliran Zakonom o zabrani diskriminacije, dakle, tu postoji dio koji se tiče mobbinga, u FBiH važeći Zakon o radu tretira mobbing, međutim, ovo je prvi put da postoji konkretan zakon koji tretira tu oblast, što je u BiH, iz koje odlaze radnici, između ostaloga, i zbog odnosa poslodavaca prema njima, jako važno. Zakonom u RS-u propisano je da se radnjama uznemiravanja na radu smatra svako ponašanje koje može nanijeti štetu fizičke prirode, neovisno o tome je li nastupila ozljeda, svako ponašanje koje radniku može nanijeti štetu psihičke prirode ili ugroziti dostojanstvo, čast i ugled radnika, kao i svako ponašanje koje može radniku nanijeti štetu seksualne prirode. Radnjama uznemiravanja na radu smatraju se i radniku upućeni vulgarni komentari, neopravdano isključivanje radnika iz radnih procesa i procesa donošenja odluka te oduzimanje radniku sredstava potrebnih za obavljanje posla i zabrana komuniciranja s radnikom. Uznemiravanjem se smatraju i neopravdano uskraćivanje nužnih informacija i namjerno davanje pogrešnih informacija radniku, postavljanje neadekvatno kratkih rokova za izvršenje posla ili neosnovano preopterećivanje radnika radnim zadacima, ali i dodjeljivanje neadekvatnih poslova u kontinuitetu koji nisu u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima radnika te stalno omalovažavanje rezultata rada radnika.
Uznemiravanjem na radu smatraju se i prikupljanje te obrada podataka o obiteljskom i bračnom statusu te o planiranju obitelji, kao i neosnovano kažnjavanje ili uskraćivanje prava po osnovi rada te sve druge radnje koje imaju za cilj ili predstavljaju ugrožavanje dostojanstva, ugleda, osobnog i profesionalnog integriteta, zdravlja i položaja radnika, koje izazivaju strah i stvaraju neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršavaju uvjete rada ili dovode do toga da se radnik izolira ili navede dati otkaz. Zakon daje pravo radniku, uz mišljenje doktora specijalista, zatražiti mjeru premještaja u drugu radnu sredinu ili udaljenje s radnog mjesta uz naknadu plaće ako mu prijeti opasnost za zdravlje ili život. Zakon propisuje da, ako radnik tvrdi da je bio izložen uznemiravanju, teret dokazivanja da nije bilo tako prelazi na poslodavca.
Što čeka Federacija?
Predviđene su i novčane kazne, koje se kreću i do 12.000 KM za poslodavce i odgovornu osobu za koje se utvrdi da su prekršili zakon. Za nadati je se kako će i Federacija BiH dobiti ovakav zakon. Naime, uznemiravanje, nasilje na poslu i mobbing ne događaju se samo u društvima u tranziciji već i u najrazvijenijim društvima. Razlika je u tome što se kod njih takve pojave procesuiraju i sankcioniraju, a kod nas prođu nekažnjeno.•
