Predstojećeg četvrtka istječe godina dana od potpisivanja dvaju političkih sporazuma iz Mostara, od kojih je jedan rezultirao provedbom izbora u gradu na Neretvi, koji danas ima funkcionalnu vlast, dok je istodobno drugi sporazum, koji se tiče provedbe presuda Ustavnog suda BiH i Suda za ljudska prava u Strasbourgu, još uvijek mrtvo slovo na papiru, piše Večernji list BiH.
Provedba ovoga dokumenta test je zrelosti domaćih političkih aktera, hrvatskog i bošnjačkog političkog lidera, čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića, ali i vjerodostojnosti međunarodne uprave u ovoj zemlji koja se angažirala oko približavanja dviju strana i posredovanja oko potpisivanja, ali i provedbe dokumenata.
Mostar za pozitivan primjer
U Mostaru su održani izbori, konstituirano je Gradsko vijeće, izabran gradonačelnik, a nova vlast započela je “agresivno” s radom nakon godina zaostajanja koje je bilo rezultat neodržavanja lokalnih izbora, odnosno nepostojanja Gradskog vijeća koje bi potvrđivalo najznačajnije dokumente i davalo smjernice gradonačelniku. I dok je Mostar prodisao nakon angažiranja međunarodne zajednice, čije je posredovanje bilo presudno, istodobno se vjeruje kako bi slično moderiranje polučilo rezultate i u slučaju drugog političkog sporazuma, koji se tiče izmjena Izbornoga zakona, a koji se tiče osiguranja prava manjina da se mogu kandidirati na vodeće pozicije u državi, ali i zajamčiti trima konstitutivnim narodima mogućnost da mogu birati svoje političke predstavnike bez da ih preglasavaju drugi, brojniji narodi. Prema dokumentu, uz svjedočanstvo veleposlanika SAD-a u BiH Erica Gordona Nelsona, voditelja Izaslanstva EU-a u BiH Johanna Sattlera, veleposlanika Ujedinjenog Kraljevstva Matta Fielda, odlazećeg visokog predstavnika Valentina Inzka i voditeljice Misije OESS-a u BiH Kathleen Kavalec, stranke su se obvezale provesti “sve odluke Ustavnog suda BiH, kao i sve presude Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na uklanjanje svih oblika nejednakosti i diskriminacije u izbornom procesu”. - Stranke potpisnice ovog sporazuma pristupit će provedbi točke 1. ovog sporazuma, počevši s izradom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i domovima naroda, kao i osiguralo aktivno i pasivno izborno pravo svakog građanina na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine - precizira se u ovome dokumentu. No, gotovo godinu dana nakon potpisivanja ovoga dokumenta nije se ništa postiglo, očito zbog nastojanja ignoriranja i samog sadržaja sporazuma. Naime, bošnjački politički predstavnici i dalje ignoriraju pravo konstitutivnih naroda, što je temelj Daytonskog mirovnog sporazuma, a legitimno političko predstavljanje, po stajalištu najviše sudske ustanove, Ustavnoga suda BiH, alat kojim se ostvaruje ta konstitutivnost. - Ovo što mi u ovom trenutku živimo jest da vam desetina parlamentaraca na federalnoj i petina na državnoj razini može zaustaviti što god hoće. Zaklanjajući se iza te floskule o konstitutivnim narodima. To je jedna diskriminacija većine od manjine u parlamentima - izjavio je nedavno čelnik SDA. Kao “kompenzaciju” za to, “bošnjačka većina” smatra kako “hrvatsku manjinu” treba ograničiti tako da se promijeni uloga Doma naroda Federacije BiH te ga pretvoriti u nevažni debatni klub koji u biti ništa ne bi mogao odlučivati. To bi, zapravo, vodilo tome da se Federaciju BiH pretvori u državicu Bošnjaka, kao što je današnja Republika Srpska u kojoj Srbi imaju apsolutnu vlast, dok Bošnjaci i Hrvati ne predstavljaju doslovno ništa. No, ovlasti i položaj Doma naroda nisu prijedlog nijedne sudske presude, bilo Suda u Strasbourgu ili pak Ustavnog suda BiH.
Status quo i destabilizacija
Čelnik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović nedavno je istaknuo kako je teško zamisliti održavanje izbora sljedeće godine bez otklanjanja diskriminacije prema manjinama, odnosno jamčenja legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda.
No, unatoč ovim deklaracijama, pa čak i različitom spremnošću na kompromise, bez nastavka angažiranja međunarodnih diplomata, ponajprije onih koji predstavljaju najvažnije zapadne zemlje, SAD i Europsku uniju, teško se može očekivati dogovor budući da bošnjačkoj strani i zadržavanje statusa quo i nastavka preglasavanja Hrvata predstavlja alternativu. •
