Priča o vukovima u Hercegovini pomalo bilježi ozbiljnije razmjere, naročito zbog činjenice da je nekoliko lovačkih pasa na jugu zemlje pojedeno. Neki od njih prošli su obuke, imali dokumente, stoga je šteta još veća, piše Večernji list BiH. Lovočuvar Žarko Selak iz Čitluka je oko 4 sata ujutro začuo zavijanje vuka, nedaleko od svoje obiteljske kuće na Garištima. Nije oklijevao nego se brže-bolje ustao te krenuo vani provjeriti što se događa.
Lokacije vukova
Na obližnoj livadi vidio je vuka i ubio ga hicem iz lovačke puške. Lovočuvar ističe da su brojni domaći psi stradali posljednjih dana i tjedana zbog vukova. Nedavno su hrvatski mediji kao lokacije na kojima bi se vukovi ubuduće mogli ponajviše kretati označili Ljubuški i Grude jer im se tu najlakše spustiti s Biokova. S obzirom da su požari ljetos poharali Dalmaciju, i vukovi su morali pobjeći u najbliža skloništa.
Ovih dana Gruđani pričaju o događaju u Borajni, gdje je vuk viđen na lokalnom odlagalištu otpada. Upravo je Borajna selo koje veže dvije općine o kojima se u Hrvatskoj govori u kontekstu odlaska vukova, a to su Grude i Ljubuški.
Tu su stanovnici zatekli vuka, a zanimljivo je da on nije bježao, kao što je uobičajeno za ove životinje. Mještani su bili nenaoružani, ali su ga uspjeli udaljiti s tog odlagališta otpada, a samim time i od obližnjih kuća. U mjestu Tihaljina, još jednom selu koje veže Grude i Ljubuški, vuk je udavio lovačkog psa. Lovci su tragali za divljim svinjama i sa psima krenuli u laganu šetnju. Ali, za razliku od ostalih dana, lov i druženje zamijenila je nevjerica. Naime, psi su se udaljili na drugu stranu rijeke Tihaljine, u potrazi za plijenom. Psi su imali GPS ogrlice. Nakon skoro sat vremena primijetili su da jedan pas ne reagira. Krenuli su na mjesto gdje se nalazio i zatekli stravičan prizor. Pas je bio ubijen. Kao što smo napisali, vukovi su se u Hercegovinu spustili s Biokova. Gladni su i traže hranu jer je njihovo prirodno stanište opustošeno. S obzirom da ne mogu pronaći stada ovaca jer je na ovom području ovaca godinama sve manje i dovedene su do te mjere da ih nema skoro nikako, vukovi se odlučuju za alternative, a to su njihovi najbliži srodnici psi. Na ruku većoj rasprostranjenosti vukova ne ide ni činjenica da su mladi vukovi već sada dosegli veličinu odraslog vuka i mogu krenuti u pohod, a radi se o onima koji su došli na svijet do ljetne sezone.
Stoka umjesto divljači
Vukovi u prosjeku jedu 700 do 800 kg hrane godišnje, a nekakav dnevni prosjek iznosi 2 kilograma. Poznati predavač dr. Josip Kusak, jedan od najvećih stručnjaka za vukove u zemljama okruženja, ističe da primarna meta vučjeg napada nije stoka. - Stoku napadaju samo zato što ne razlikuju ovce i koze od jelena. Divljač im je ipak prirodna hrana. Stoku ne napadaju često tijekom zime, kako se misli, jer im je po snijegu lakši lov po šumi - kaže. Ističe da vukovi zavijaju, ali samo u međusobnoj komunikaciji. - Kad, primjerice, jedni drugima dojavljuju o ulovu - kaže Kusak. Po tome se logično zaključuje da je vuk kojeg je lovočar iz Čitluka “uhvatio” imao u blizini i prijatelje.•
