Na posljednjoj sjednici Vlada ZHŽ-a utvrdila je nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijama Zapadnohercegovačke županije, koji je upućen u daljnju proceduru Skupštine Zapadnohercegovačke županije. Razlog za donošenje ovoga zakona ogleda se u činjenici da je Zakon o inspekcijama Zapadnohercegovačke županije stupio na snagu 2009. godine i do sada nije imao izmjena i dopuna, a prilikom njegove primjene uočena je potreba da se pojedina zakonska rješenja prilagode promjenama koje su se dogodile u međuvremenu od stupanja na snagu predmetnog zakona do danas. Među ostalim, tendencija ovih izmjena i dopuna je da se ostvari tješnja suradnja gradskih/općinskih i županijskih inspekcija, ponajprije uvođenjem obveza gradskoj/općinskoj inspekciji dostavljanja planova rada županijskoj inspekciji kada je riječ o nadzoru provođenja županijskih zakona, kao i rješavanje pojedinih problema na terenu s kojima se inspektori susreću u svom radu.
To svakako budi nadu za magistre sanitarnog inženjerstva koji su se nakon završetka studija našli pred zidom upravo zbog zastarjelih zakona. Nakon godina provedenih na fakultetu shvatili su da je, bar za sada, njihov trud bio uzaludan. - Najvažnije je da završite fakultet. Onda ste sigurni da ćete dobiti posao, i to dobar i pristojno plaćen posao, koji će vama i vašoj obitelji omogućiti ugodnu egzistenciju - bila je mantra roditelja rođenih sredinom prošlog stoljeća, koji su "činili sve i davali sve od sebe da im dijete završi studij". Njihovi su pak roditelji dvadesetak godina ranije davali sve od sebe da im djeca završe srednju školu - ona je bila jamstvo za dobivanje posla i osiguranje egzistencije bez obavljanja najtežih fizičkih poslova.
Međutim, danas srednja škola, s iznimkom pojedinih obrtničkih škola koje, uz dobru praksu, odgajaju dobre majstore, ni fakultet nisu jamstvo ni za posao ni za ugodnu egzistenciju. Fakultet je postao tek uvjet koji se za dobivanje posla sve više - podrazumijeva. Istina, i danas ima fakulteta koji su jamstvo brzog pronalaska posla u struci, nažalost, više je onih s čijom diplomom njezini vlasnici možda nikada neće raditi posao za koji su se školovali. Problem je to neusklađenosti potreba tržišta rada s visokim obrazovanjem, ali i zakonskom regulativom. Jedno od zanimanja s kojim bivši studenti, danas akademski građani, teško dolaze do posla u struci je magistar sanitarnog inženjerstva. Studenti se žale - "na poslovima sanitarnog inženjerstva rade oni koji nemaju adekvatno znanje". A to im omogućava zakon i sistematizacija radnih mjesta.
Kontrola zdravstvene ispravnosti, kako mikrobiološka tako i kemijska, vode, hrane, tla, mora i zraka - samo su neki od poslova kojima se bave magistri sanitarnog inženjerstva, no onima koji se obrazuju za to zanimanje ponekad se čini da malo tko zna ili uopće razmišlja tko brine o onome što svakog čovjeka okružuje. No, ono što studenti smatraju daleko najvećim problemom neznanje je zakonodavca, zbog čega nerijetko njihova radna mjesta zauzimaju drugi profili stručnjaka. Najveći je problem što ljudi ne prepoznaju kompetencije sanitarnih inženjera, što može raditi i što znači.
Mjesta popunjavaju drugi
Oni su jedina struka koja ima kompetencije provoditi stroge zakonske propise mikrobiološke i kemijske ispravnosti ne samo hrane ili vode nego i svega što nas okružuje, od igračaka koje, ako ne udovoljavaju propisima, ne mogu ući u BiH, pa do tla na kojem se uzgaja hrana. Najveći je problem što nigdje ne piše da na određenom radnom mjestu mora raditi sanitarni inženjer. Postoji dvadesetak radnih mjesta za koja bi to trebalo izričito naglasiti, barem u području sanitarne inspekcije, kontrole zraka ili kvalitete hrane, a ne da takva radna mjesta popunjavaju drugi. Na poslovima na kojima bi trebali raditi oni, radi netko drugi, tko nema potrebne kvalifikacije, a razlog za takvu situaciju leži u zakonskoj regulativi koja omogućuje da se na njihovo mjesto zaposli veterinar, prehrambeni tehnolog. U domovima zdravlje njihove poslove rade medicinske sestre.
U sanitarnoj inspekciji rade ljudi sa završenim prehrambeno-tehnološkim fakultetom i sl. Nije riječ o tome da sanitarni inženjeri ne bi trebali surađivati s drugim strukama, ali je njihova struka jedina koja uključuje ljudsko zdravlje, no očito nije dobro prepoznata i vrednovana. Pa tako, primjerice, u bolničkim centrima na poslovima sterilizacije rade medicinske sestre, a to bi zapravo trebali raditi oni. Njihova struka nije izmišljena, ali je bh. tržište rada ne prepoznaje dobro. Hrvatska je imala isti problem prije pet-šest godina, ali ga je riješila. U Sloveniji je pozicija sanitarnih inženjera sasvim drugačija. Oni su tamo uz bok liječnicima jer sanitarni su inženjeri preventiva, dok kod nas u BiH, kada studenti kažu da studiraju sanitarno inženjerstvo, pitaju ih što je to. I BiH, ako želi slijediti europsku praksu i biti članica EU-a, to pitanje mora riješiti.
