Savez sindikata i Sindikat strojovođa izvijestili su prije više od tjedan dana kako su izričito protiv toga da BiH pristupi Prometnoj zajednici, no takva informacija je zatajena javnosti, koja je pak preko raznih informacijskih “kanala” i medijskih truba informirana da glavni protivnici toga projekta dolaze iz Republike Srpske i HDZ-a BiH, piše Večernji list BiH. Naime, strojovođe upozoravaju kako bi dopuštenje željezničkim operaterima iz regije i EU da koriste prometnu infrastrukturu ugrozilo poslovanje entitetskih željezničkih operatera koji bi bili dovedeni pred gašenje. Oba javna željeznička operatera posluju s golemim financijskim gubicima i poreznim dugovanjima, a najveći u državi su upravo oni Željeznica Federacije BiH, a slijede ih Željeznice Republike Srpske čiji su akumulirani gubici i obveze iznad 360 milijuna KM.
Mini Jugoslavija
No, kako se iz raznih političkih, pa i politikantskih razloga, morao staviti potpis u Trstu, čak i unatoč tome što bi to moglo značiti i otkaze za stotine i tisuće zaposlenih u željeznicama, od javnosti su skrivena ta stajališta. Politički, strateški razlozi i opredjeljenja apsolutno govore u korist pristupanja Prometnoj zajednici koju je potaknula Europska komisija kao prvi korak “integriranja” ovoga dijela Europe, no, s druge strane, posve je jasno kako se nije vodilo računa o ekonomskoj logici. Posebice stoga jer ovakav sadržaj dokumenata prometne zajednice sugerira da se “bh. pregovarači” nisu proslavili za vrijeme vođenja pregovora. Uz to, dobivene su i određene sugestije i stavovi entitetskih vlada koji također sugeriraju kako bh. strana nije na vrijeme i ozbiljno promotrila iskustva koja su nastala i glede drugih ugovora, kakav je, primjerice, bio onaj o osnivanju energetske zajednice.
Ugovor koji BiH nije potpisala u Trstu, aktualni ministar prometa i veza Ismir Jusko, naime, neobvezno je parafirao sredinom veljače, a u međuvremenu su vlasti imale čak pet mjeseci za njegovo usklađivanje. Riječ je o ugovoru koji utvrđuje stvaranje prometne zajednice za cestovni, željeznički, pomorski, unutarnji vodni promet te napose za daljnji razvoj prometne mreže između Europske unije i zemalja potpisnica. Europska unija taj put vidi kao daljnji način napredovanja povezivanja “balkanske šestorke” koju čine BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Albanija, što je u određenim dijelovima problematično ako se ima na umu povijesno nasljeđe. Sam postupak utemeljenja Prometne zajednice nije nastao u Trsu ili ove, nego 2009. godine te mu je krajnji cilj stvoriti ove mini bivše Jugoslavije plus Albanija s jedne strane te Europske unije s druge strane.
Traže ustupke
Otvoreno protiv toga ugovora stala je i Vlada Republike Srpske tražeći određene modifikacije kako ne bi bila ugrožena određena javna poduzeća i interesi ovoga entiteta prije nego što BiH uđe u EU. Iako je prihvatila na kraju obveze, Vlada Federacije BiH ipak je tražila da se preciznije utvrde odredbe ugovora koje bi mogle poslije utjecati na poslovanje, prije svih Željeznica Federacije BiH koje bi mogle dodatno biti opterećene situacijom s obzirom na to da bi sav teret oko infrastrukture i održavanja pao na tu kompaniju nakon liberalizacije i otvaranja željezničkog sustava.
Nakon tih načelnih prigovora, ništa se nije promijenilo u praksi niti u sadržaju dokumenta koji su potpisale sve zemlje Balkana izvan Europske unije osim Bosne i Hercegovine zbog formalnog protivljenja Vlade Republike Srpske koja uvjetuje svoju suglasnost ovome potpisu. •
