Godinama unatrag poslovi su se dijelili na “muške” i “ženske”, a neke se nerijetko smatralo neprikladnima za žene. Ipak, granica između “muških” i “ženskih” poslova polako se briše i mnogi su primjeri žena koje ruše predrasude te dokazuju kako je podjela poslova prema spolu potpuno besmislena, piše Večernji list BiH.
”Muški svijet”
Zanimanja poput zavarivača, operatera na CNC stroju ili pčelara najčešće se smatraju muškima, no, da nije tako, uvjerile su nas žene koje su se ohrabrile postati dio, uvjetno rečeno, “muškog svijeta”. Među njima je i Zekija Kozlica iz Bihaća. Nakon što je ostala bez posla, okrenula se pčelarstvu. - Sve sama radim, od pripreme, glavnog pčelarenja... Sve. Samo mi sin i muž pomognu kad trebam seliti pčele, ali nerado to rade, priznajem - kazala je Kozlica za BHRT, dodajući kako se ljubav prema pčelarstvu spontano rodila prije 15 godina. Počela je skromno s pet košnica, a danas ih ima više od 60.
Da tzv. muški poslovi nisu rezervirani samo za muškarce te da je u životu sve moguće ostvariti, pokazuje i primjer Dajre Ramić iz Bosanske Krupe koja je osam godina radila u jednoj tekstilnoj industriji koja je na kraju završila u stečaju. Ona je danas zavarivačica. - Radim kao zavarivačica i odlično mi je. Prethodno smo imali obuke i dobro su prošle, tako da sam se nastavila baviti tim zanimanjem - kazala je Dajra za BHRT.
Svoje je zanimanje u “muškom svijetu” pronašla i jedina bageristica i vozačica kamiona u BiH. Šejla Maksumić iz Mostara već dugi niz godina u tom je obiteljskom poslu, a kako je ranije govorila, kada se tek počela baviti tim poslom, imala je tremu jer je stalno obilazila različita gradilišta te se susretala s velikim brojem ljudi, a cijelo joj je vrijeme u podsvijesti bilo da nešto ne zna raditi. No, dodala je, godine rada i iskustva učinile su svoje. Naklonost prema ovom zanimanju potječe od njezina oca Senada koji je također bagerist. Majka joj je najveća potpora od početka bavljenja ovim poslom, dok je sestra Nera, kako kroz smijeh kaže, potpuno drugačiji tip. Posao bagerista je, prema Šejlinim riječima, za bh. standarde i mogućnosti iznadprosječno plaćen. - Mi smo privatnici i ne radimo za neku tvrtku, nego za sebe, tako da to drugačije funkcionira. Ljetos nismo znali što ćemo od silnog posla, a zimi, kada je ružno vrijeme, naravno, manje je i posla. Kako god, bolje je plaćen nego ostali poslovi koje kod nas žene mogu obavljati, da tako kažem. Da radim u nekoj trgovini, imala bih tri-četiri puta manju plaću. Ne podcjenjujem ni jedan posao, radila sam i kao prodavačica, vozila taksi i slično, ali mnogo se više isplati raditi ovaj “muški posao” - govorila je ranije Maksumić.
- U tvrtkama koje proizvode namještaj imamo žena koje su zaposlene kao stolarice, imamo dosta samostalnih djelatnosti gdje su žene nositeljice obrta. U županiji čak imamo i dvije žene koje voze taksi. U preradi mesa neke žene rade kao mesarice - kazao je predsjednik Obrtničke komore USŽ-a Enes Arapović.
Jake i sposobne
Na žene koje voze taksi Mostarke i Mostarci naviknuli su i u svom gradu. Jedna od njih je Dženita Elezović. Ispočetka je, ranije je ispričala za Večernji list, radila samo druge smjene do 23 sata, ali je često ostajala i dulje jer joj se posao svidio.
Na pitanje kako reagiraju klijenti kada se pred njih parkira taksi za čijim je upravljačem žena, Dženita kaže kako su uglavnom oduševljeni. - Veliki broj njih tražio je i moj privatni broj kako bi lakše dobio moje vozilo na raspolaganje. Nerijetko zamole i dispečere da im pošalju mene - kazala je tada. Sve ove žene dokazale su da su jake i sposobne raditi poslove koje je društvo pripisalo muškom spolu. A uspješne su u njima, kažu, jer su imale jaku želju i volju za radom. •
