Ganga je skoro stoljeće i pol jedan od sinonima Hercegovine. Međutim, kako stvari stoje, ženska ganga je pred izumiranjem, piše Večernji list BiH. Svake godine u Hercegovini se od Posušja do Stoca i od Neuma do Bijeloga Polja održi na desetke folklornih manifestacija, svojevrsnih smotri folklora, redaju se na njima nastupi izvornih pjevačkih skupina, ali kao u pravilu pjevačice gange su dame u ozbiljnim godinama. Izvorna ženska pjevačka skupina “Dream team Babe” iz Ljubuškoga posljednjih godina nastupima mnogo je učinila na popularizaciji ovoga, ali i niz drugih pomalo zaboravljenih napjeva - ojkavice, džotavice, uzgor…, međutim ni tu nema podmlatka.
Tradicija i kultura
Na upit koji je razlog što nema mladih gangašica, Nada Lauc, jedna od članica skupine, kaže:
- Neće nitko! Mladi neće. Ako dođu jedanput na probu, drugi put je ne možeš ni puškom natjerati. Pitam zašto, kažu to je nešto zaostalo. Mi iz skupine mislimo drukčije. Ganga je nešto naše, nešto po čemu smo prepoznatljivi. Za nas to nije samo naša tradicija, za nas je to naša kultura. Vidimo to i po ljudima koji nas zovu. Ne možemo stići gdje nas sve zovu. Četiri godine smo zajedno, svugdje bile, puno toga prošle i vidimo da svi na nas i naše nastupe gledaju kao na nešto originalno, nešto pažnje vrijedno. Pjevale smo i u Rimu, na Trgu sv. Petra… Ali uzalud, kako je krenulo, ‘iskolit’ će se ona ne znam tko je smislio, ali mi je često zapjevamo - ‘Gango moja, i ti si pri kraju, mi smo zadnje koje te pivaju’.
Uglavnom, renesansu izvornih napjeva i folklora ne prati samo ženska ganga. Ima mladih gangača pa pjevača bećarca, diplara, lijeričara, guslara…, dovoljno za nastavak tradicije za idućih stotinu godina, ali mladih gangašica nema, pa nema.
Učitelji gange
Inače, upravo je prvo silo koje su u Radišićima kraj Ljubuškog priredile “Dream team Babe” bilo svojevrsna smotra ženske gange. Uz članice ove izvorne skupine koje su bez premca u Hercegovini, na “silu” se čula bekijska (Tihaljina), najinska (nahijska) (Veljaci i Humac) ganga te karakteristična imotska ganga, koju su odlično prezentirale dame iz Prološca. Ljubitelji ženske gange su tom prigodom imali rijetku priliku uživati u bogatstvu varijanti i ženskog pjevanja gange. Bila je to rijetka, nadati se ne i jedna od posljednjih takvih prilika. Trebalo bi pravo sociološko istraživanje pa da se utvrdi koji su to razlozi što mlade Hercegovke nisu naklonjene gangi, bar, recimo, udane mlađe žene, ako se već djevojke stide pjevanja koje one, očito je, doživljavaju kao “deranje”. Od glazbenih znalaca smo imali prilike čuti da je ganga zahtjevnije pjevanje od, recimo, interpretacija uz glazbu ili klapskog pjevanja. S obzirom na stereotipe, dojam je da bi pojava učitelja gange, kao recimo kod klapskog pjevanja, donijela promjenu, ali hajde neka se netko toga sjeti.
