Jedna drevna latinska sentenca kaže "Errare humanum est" (Ljudski je griješiti). Nikada nisu postojala ljudska stvorenja za koja možemo reći da su u svojim poslovima i postupcima, prosudbama i zaključcima te konačnim odlukama bila nepogrešiva. To svojstvo dodijeljeno je samo Svetom Ocu papi.
Njegovoj svetosti i nikome više.
A i o toj nepogrešivosti moglo bi se progovoriti.
Na ljudske propuste korisno je uputiti, suprotstavljena mišljenja iznijeti, o njima u miru razgovarati kako bi se na koncu došlo do pravog zaključka - pravičnog rješenja i zakonite odluke. U današnjoj kolumni želim progovoriti o dva ovogodišnja ljetna događaja.
Onom prvom koji je vezan uz promociju filma o povijesti nogometnog kluba Zrinjski i onom drugom koji se naslanja na predstavljanje romana posvećenog životu posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače (1425. - 1478.). Autorica romana je bosanskohercegovačka spisateljica Nataša Bartula-Hebert. Nastanjena je, živi i radi u Torontu u Kanadi.
Promocija filma koji je osvijetlio povijest Hrvatskog športskog kluba Zrinjski održana je u veličanstvenom ozračju. Ni u čemu nije zaostajala u odnosnu na proslavu povijesnog uspjeha hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Onom koje je 2018. godine održano u Rusiji. Jedna i druga svečanost održane su u Mostaru, u velikoj, a za takve prilike pretijesnoj dvorani Doma hercega Stjepana Kosače.
Na posljednjem slavlju, na predstavljanju povijesti nogometnog kluba Zrinjski, nedostajao je, i dugo će nedostajati, nogometni mag i trener svih trenera - Miroslav Ćiro Blažević.
Inače naše gore list.
Njegov odlazak na druge, daleke i nama neznane terene zamijenio je veliki i, mnogi kažu, najveći nogometni umjetnik - stasom i rastom mali, a nogometnim znanjem veliki Luka Modrić.
Na promociju filma došao je Zlatko Dalić, ponosni Livnjak, najuspješniji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Njihov dolazak i ulazak u dvoranu izazvao je erupciju oduševljenja. Izazvao je naklon do poda odanih pobornika hrvatske nogometne reprezentacije.
To je bilo i za očekivati.
Ništa manje oduševljenja nije izazvao dolazak slavnog nogometaša i diplomata Ivice Ćurkovića, bliskog srodnika Drage Turkalja, bivšeg predsjednika Zrinjskog. Na koncu, i Ivica je dijete Zrinjskog. Njegov otac Joško bio je nogometaš tog kluba.
Ako je dolazak Luke Modrića u daleku Ameriku digao sve na noge, onda nije čudo što je tople srpanjske večeri Mostar doživio pravo vulkansko grotlo.
Redali su se pozdravi i zagrljaji.
Kamere su svijetlile i za povijest snimale.
Fotografski aparati blicevima su sijevali i sve uredno bilježili.
Posebno emotivan bio je susret Luke Modrića s Franjom Džidićem, nekada legendarnim nogometašem mostarskog Veleža i trenerom Zrinjskog.
Jednom sudioniku svečane večeri nešto nije bilo jasno.
Na koncu, tako je uvijek.
Nema literarnog djela, kazališne i filmske predstave, drugog kulturnog i sportskog događaja o kojem se ne može na različite načine razmišljati.
"Diversi diversa putant" (Različiti ljudi različito vide i misle), kaže drevna latinska sentenca.
Jedne prigode na Međunarodnoj kulturnoj manifestaciji Mostarsko proljeće (2015.) gostovala je zagrebačka Filharmonija. Ansambl s dirigentom i solistima imao je stotinjak članova. Razumijevanjem Jure Muse, čelnika tvornice Aluminij, i jedne od važnih osoba Matice u vrtu poduzeća upriličeni su prijam i svečani ručak. Tada, kao i u svakoj drugoj sličnoj prilici, goste treba pozdraviti, zahvaliti im na dolasku, poželjeti im ugodan boravak i uspješan nastup i koncert.
Kao domaćin, rekao sam nekoliko prigodnih riječi. Prije svega da se u svom kulturnom razvitku grad Mostar često naslanjao na Dubrovnik i Split, a nekako usput i to da je nogometni klub Zrinjski utemeljen 1905. godine, šest godina prije splitskog Hajduka, šesnaest godina prije mostarskog Veleža i sarajevskog Željezničara i dvadeset godina prije banjolučkog Borca.
Kad se ručak privodio kraju, do mene dođe jedan mladić. Violinist Mario, inače rođeni Splićanin. Onako začuđeno upita: - A što ono vi, Josipe, rekoste tko je to stariji od Hajduka.
Povijest nogometnog kluba Zrinjski duboko je utkana u svijest i ponos ljudi ovog kraja.
Teška je to priča.
Priča je bila zatrta.
Zatrta do zaborava.
Njegovi predsjednici Drago Turkalj i Blaška Slišković na koncu Drugog svjetskog rata odvedeni su i negdje na nekoj osami pogubljeni. Dr. Jakša Milković, glasoviti mostarski odvjetnik, u jednom je razdoblju bio predsjednik nogometnog kluba Zrinjski, Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" i pjevačkog društva "Zvonimir". Prema raspoloživim podacima, obješen je na glavnom mostarskom gradskom trgu.
Na Musali.
Dr. Božidar Nikolić, također znameniti mostarski odvjetnik i istaknuti član Uprave Zrinjskog, ubijen je u Okružnom zatvoru u Mostaru. Službena informacija bila je - samoubojstvo.
O tempora, o mores (Čudnih li vremena).
Profesionalni poriv i prigodna tema povukli su me stotinu godina natrag.
Do Drugog svjetskog rata. Grad Mostar imao je 15 odvjetničkih ureda. U drugim dijelovima Hercegovine odvjetničkih ureda nije bilo.
Uz dva srpska - dr. Veselina Semiza i dr. Antonija Marinkovića - bilo je 13 hrvatskih odvjetničkih ureda. Svi su, ovisno o afinitetu i mogućnostima, bili uz nogometni klub Zrinjski.
Evo ih redom:
dr. Bariša Smoljan
dr. Rade Smoljan
dr. Ivan Kordić
dr. Cvitan Spužević
dr. Božidar Nikolić
dr. Jakša Milković
dr. Pavao Canki
dr. Božidar Božić
dr. Dominik Mazzi
dr. Vlatko Tambić
dr. Ante Madiraza
dr. Hugo Novak
dr. Ivan Kolbe.
U skupini elitnih odvjetnika bilo je znanstvenika i glazbenika, književnika i pjesnika, poliglota i državnika, ministara i izvrsnih novinara. Glasoviti bosansko-hercegovački i hrvatski odvjetnik, pjesnik i književnik dr. Ilija Jakovljević (Mostar 1898. - Zagreb 1948.), uz Ivu Andrića i Miroslava Krležu, bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Dr. Ilija Jakovljević bio je intelektualac kršćanskih nazora. Simpatizirao je program Hrvatske seljačke stranke i družio se s predsjednikom dr. Vladkom Mačekom. Kada ga je dr. Ante Pavelić, kolega po struci, pozvao da se pridruži ustaškom pokretu, ovaj je odbio i upitao: - Za Boga miloga, što ovo radite, poglavniče. Nakon toga odveden je u logor i tamo ostao do 1942. godine.
Nakon logoraških godina i stravičnih iskušenja pridružio se partizanskom pokretu i istaknutom pjesniku Vladimiru Nazoru. Nakon što je objavio "Liriku nevremena" i opisao svoje nevolje te žestoko osudio brutalne postupke partizanskih jedinica u oslobođenom Zagrebu, nova, komunistička vlast odvela ga je u logor.
Iz logora se nije vratio.
Službeno izvješće kaže: - Izvršio je samoubojstvo.
Ogranak Matice hrvatske Mostar ponosan je što je uspio ishoditi da jedna mostarska Osnovna škola ponese ime dr. Ilije Jakovljevića i da njegovo poprsje, u školskom dvorištu, učenike, nastavnike i prolaznike podsjeća na znamenitog čovjeka rođenog u mostarskom Podhumu.
U rano ljeto 1992. godine mostarski odvjetnici Nikica Vučina i Željko Soldo prihvatili su poziv Vlade Bevande te pro bono, bez naknade, pripremili dokumentaciju za zakonitu registraciju sportske obitelji Zrinjski. Tako je 4. kolovoza 1992. godine u hotelu Anamarija u Međugorju, u posebno svečanom ozračju održana obnoviteljska skupština.
Ponosan sam na organizaciju i predsjedanje obnoviteljskom skupštinom i na blagoslov koji je uime Biskupskog ordinarijata izrekao don Luka Pavlović. O radu obnoviteljske skupštine postoje tonski i slikovni zapisi. U filmu o tom ni jedne riječi.
Nije to bilo prije stotinu godina.
Jedna latinska sentenca kaže "Propria laus sordet " (Nije se lijepo hvaliti).
Dođu vremena kada se neki događaji zaborave, neki namjerno prešute pa je korisno reći istinu.
Prvi počasni predsjednik nogometnog kluba Zrinjski bio je Anton Kikaš. U tom svojstvu organizirao je prvu inozemnu turneju po Kanadi. U ranu jesen 1992. godine s pok. Filipom Ujevićem i Matom Bandurom, uz svesrdnu pomoć dr. Ive Sanadera, tada intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Split, na nogometnom stadionu Poljud priređena je veličanstvena manifestacija "Mostovi Mostara". Na tu svečanost došao je i Anton Kikaš, netom oslobođeni zatočenik Jugoslavenske narodne armije
Kada je voditelj poljudske večeri kazao da je na stadionu i Anton Kikaš, počasni predsjednik nogometnog kluba Zrinjski, stadion se prolomio. Podrhtavao je od oduševljenja publike. Bila je to neviđena promocija kluba. Scena s Poljuda i prva inozemna turneja po Kanadi mogli su silno obogatiti filmsku priču.
U vrijeme zlatnih godina Međunarodne kulturne manifestacije Mostarsko proljeće Matica hrvatska - Mostar uspjela je otrgnuti od zaborava bosansku kraljicu Katarinu Kosaču. Prema projektnom i umjetničkom rješenju mostarskog kipara Željka Marića, spomenik je postavljen na središnjem gradskom trgu - na pročelju Doma hercega Stjepana Kosače. Danas nema osobnog, obiteljskog i društvenog događaja da se fotografiranje i snimanje ne obavi uz spomenik kraljici Katarini. Kako je to tek u njezinoj Kraljevoj Sutjesci.
U znak zahvalnosti za umjetničke nastupe i veliki doprinos maestra Ivice Šarića u realizaciji zahtjevnog programa Mostarskog proljeća drugi odljev spomenika kraljice Katarine postavljen je u njegovoj rodnoj Kraljevoj Sutjesci.
Bosanskohercegovačka spisateljica Nataša Bartula-Hebert priredila je, a sarajevska izdavačka kuća Art Rabic izdala uzbudljiv roman "Majka kraljica Katarina Kosača Kotromanić". Dvadesetak poglavlja romana, od bijega iz Bosne do Rima, glasovite oporuke i nekoliko recenzija čitaju se u dahu.
Knjiga Bosnom putuje i uspješno se predstavlja.
Zla sudbina nadvila se nad Bosnu, piše kralj Stjepan Tomašević.
Kako tada, tako nekako i danas.