Zašto moćni zapadni svijet tako glasno šuti?

U Jajcu je svečano obilježena 20. godišnjica oslobođenja ovoga grada. Za vrijeme molitve za pokojne pripadnike HVO-a, nakon što je pročitan odlomak iz knjige o Makabejcima u kojemu je opisano kako je Juda Makabejski, jedan od najvećih vojskovođa cijele židovske povijesti, dao obaviti molitve za poginule vojnike, vojni biskup don Tomo Vukšić okupljenima je održao sljedeći govor.

Draga braćo i sestre!

Na ovu molitvu za pokojne pripadnike HVO-a okupila nas je vjera u uskrsnuće i život vječni. Vjerujemo da je Isus uskrsnuo, a iz te vjere proizlazi nada i vjera u naše uskrsnuće. I upravo stoga što tako vjerujemo, zaista: "Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne" (2 Mak 12,46).

Isus uskrsnuo, a ostao među ljudima

Isus je, istina, uskrsnuo i tako otišao s ovoga svijeta. No, istodobno, On je također ostao trajno među svojim vjernicima. Učinio je to u obliku Crkve koju je nazvao svojim mističnim Tijelom, a svakoga vjernika jednim od udova toga svoga Tijela kojemu je On glava. To Kristovo tijelo, koje se zove Crkva Božja, nastavlja spasenjsko djelo tamo gdje je povijesni Isus stao. To se Tijelo raduje, ali i trpi, i kao cjelina i kao pojedini udovi. I gdje god trpi bilo koji od udova, trpi i Glava toga Tijela, to jest Krist sam.

U patnicima Isus trpi

Dok se ovdje u Jajcu molimo za one koji su pretrpjeli čak gubitak života, njihova žrtva nas obvezuje da, kao vjernici, upozorimo da Isus opet pati u svakom pojedinom čovjeku koji trpi zbog nasilja ili nepravde: u svakom gladnom, žednom, utamničenom, protjeranom, ubijenom, svakom golom, bosom, bolesnom, nepismenom. Isusa se vrijeđa u svakom vojnom veteranu kome se oduzimaju zaslužena prava, ali i kada pojedinci prisvajaju prava koja im ne pripadaju i varaju društvo. Isus trpi osobito u svakom čovjeku komu je život oduzet. U bilo kojemu vremenu i u svakom pojedinom slučaju! U njihovim patnjama Isus je opet na križnom putu. U nepismenima Isus je nepismen. U gladnima Isus je gladan, u prognanima Isus je prognan. U bosima Isus je bos. U njihovu nasilnom umiranju Isus je opet na Golgoti.

A otkuda nam pravo da to tvrdimo?

Sve to znamo jer nas je Isus sâm tako naučio kad se poistovjetio s patnjom svakoga čovjeka rekavši: "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste" (Mt 24,40).

Odgovornost za šutnju o progonima kršćana

Dok se ovdje s dubokom zahvalnošću sjećamo svih pokojnih pripadnika HVO-a i ponizno za njih, kao i za sve ostale stradale u prošlom ratu, molimo Božje Milosrđe, moramo uočiti kako se i danas u nekim dijelovima svijeta nanosi teško fizičko nasilje, u kojemu trpe brojni ljudi, naša braća i sestre, sinovi i kćeri istoga Boga stvoritelja. I bez obzira koja uvjerenja slijede, uvijek se nasilje nanosi čovjeku - slici i prilici Božjoj. Ipak, istina je da su, u tim stradanjima po nekim afričkim, bliskoistočnim i azijskim zemljama, najčešće žrtve naša kršćanska braća, o čemu moćni zapadni svijet tako glasno šuti. Stoga, danas dižemo svoj glas protiv svih nepravda, te molimo dobrotu Božju da zaustavi svako nasilje, patnju, progone, nasilne smrti, glad i nesigurnost. Prosvjedujemo i protiv suodgovorne šutnje, a možda i pristanka zapadnih sila koje su mogle spriječiti i zaustaviti fizičko iskorjenjivanje kršćanstva u spomenutim krajevima.

Bog - jedini gospodar života i smrti

Neka Gospodin Bog, jedini tvorac i gospodar života i smrti, po zagovoru svih svetih mučenika, tih nevinih žrtava ljudske zlobe i nasilja, svim pokojnim pripadnicima HVO-a, i svim žrtvama posljednjega rata, oprosti slabosti i nagradi ih vječnim životom; neka sve ljude oslobodi od nasilja i progona, a sve nasilnike od napasti da drugima čine zlo; neka sve zapadne moćnike pouči da postoji odgovornost za šutnju i suodgovornost po grijehu propusta nečinjenjem; a onim kršćanima koji trpe, neka da snagu kako bi, bez obzira na vrstu izazova i opasnosti kojima su izloženi, ustrajali u vjernom svjedočenju. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.