Skoro dvije godine otkako ih je visoki predstavnik proglasio na privremenoj osnovi, Parlament Bosne i Hercegovine mogao bi potvrditi zakone kojima se potvrdjuje mandat, ali i imunitet od kaznenog gonjenja stranaca u bh. pravosuđu. Poznato je da većina srpskih i hrvatskih političara ima značajne primjedbe na dosadašnji angažman stranih sudaca i tužitelja i da su uglavnom podržavali njihov potpuni odlazak iz BiH ili barem značajno reduciranje njihovih ovlasti i utjecaja. Upravo zbog nemogućnosti postizanja unutarnjeg konsenzusa o ovom pitanju, visoki predstavnik, Valentin Inzko, je pred kraj 2009. godine nametnuo izmjene zakona o Sudu i Tužiteljstvu BiH, kojima je pravno zaštitio i pojasnio status međunarodnih sudaca i tužitelja.
Ostala obveza
Ove zakonske izmjene se od tada primjenjuju, ali je bosanskohercegovačkim vlastima ostala obveza da formalno, kroz parlamentarnu proceduru, potvrde izmjenjene propise. No, mnogo više od želje da se potvrde odluke OHR-a, bh. parlamentarce može motivirati činjenica da iste te propise ne mogu mijenjati prije nego ih formalno potvrde. Ta proceduralna zamka primorat će vjerojatno i zastupnike iz Republike Srpske da, iako su još uvijek protiv njih, dignu ruku za Inzkove zakone. Oni neće moći potaknuti bilo kakvu promjenu zakona o sudu i tužiteljstvu BiH prije nego potvrde Inzkove odluke.
Izvješće o radu
Koliko je stanje u bosanskohercegovačkom pravosuđu predmet političkih nesuglasica vidjelo se i nedavno tijekom razmatranja izvješća o radu državnog tužiteljstva, kada su mnogi parlamentarci, koji sada trebaju potvrditi Inzkove zakone, otvoreno optužili međunarodnu zajednicu za zlouporabu pravosuđa za diskreditaciju utjecajnih političara. Prema Inzkovim zakonima, prijelazno razdoblje u kojem će stranci još uvijek imati značajan utjecaj na rad bh. pravosuđa, a posebno Suda Bosne i Hercegovine, traje pet godina. Što će se kasnije događati sada je teško prognozirati, iako mnogi očekuju da po isteku tog roka svi stranci angažirani u državnom pravosuđu BiH napuste svoje pozicije.
