Egzodus Hrvata iz 12 općina Srednjobosanske županije još uvijek traje. Povratak Hrvata u općine ove županije obilježen je sporošću, raznim opstrukcijama, ali i ubojstvima. S druge strane, skoro nikakvih smetnji povratku u općine u kojima su Hrvati većina, nije bilo. Najbolji primjer kako silom zaustaviti povratak Hrvata je Travnik. Povratak na svoje u ovaj grad životima je platilo osmero hrvatskih povratnika i policajaca.

Ostvaren cilj

Počinitelji i nalogodavci nikad nisu otkriveni, ali svoj su cilj ostvarili. Želja Hrvata za povratkom sasječena je u korijenu! U Travniku je, prema popisu stanovništva iz 1991., živjelo više od 26.000 Hrvata. U ratu ih je protjerano oko 16.000, u Travnik se dosad vratilo tek desetak tisuća Hrvata. Podaci su to koje smo dobili od Mate Jozaka, općinskog službenika zaduženog za povratak prognanih u Travniku. “Desetak tisuća povratnika, i to uglavnom starijih osoba, danas čine većinu hrvatskog stanovništva u Travniku. Mlađi, pa i oni koji su za vrijeme rata ostali u Travniku, uglavnom su otišli ili još uvijek odlaze iz ovoga grada. Nesigurnost i nemogućnost zaposlenja glavni su razlozi tomu”, kaže Jozak. S poražavajućom statistikom, kad je o povratku Hrvata riječ, suočava se i Bugojno. Hrvati koji su, prema popisu iz 1991., činili 34% stanovništva u drugoj općini po broju stanovnika u SBŽ-u danas čine manje od 10%. Prema riječima Pere Pejaka, općinskog službenika zaduženog za povratak, od blizu 16.000 Hrvata koliko ih je prije rata živjelo u Bugojnu, njih 15.000 u ratu je protjerano. - Za povratak u Bugojno prijavilo se nešto više od 10.000 Hrvata. No, istinskih povratnika je samo 3 do 4 tisuće. Ostali su otišli u potrazi za poslom ili iz drugih razloga, kaže Pejak. Drugi razlozi su ubojstva i napadi na hrvatske povratnike i njihovu imovinu, ali i činjenica da je pravosuđe u slučaju zločina Armije BiH nad bugojanskim Hrvatima potpuno zakazalo. Hrvatske stradalničke udruge stalno upozoravaju da su na slobodi još uvijek glavni kreatori zločina Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić, dok je nestanak 20 bugojanskih Hrvata iz logora još uvijek misterij. Živjeti uz ratne zločince, kaže jedan od preživjelih logoraša, realnost je s kojom se suočavaju Hrvati u Bugojnu, a s tim je mnogima nemoguće živjeti. Protekli rat u BiH izmijenio je i nacionalnu strukturu stanovništva u još dvije općine SBŽ-a; Busovači i Novom Travniku, na štetu Hrvata koji su od relativne etničke većine postali relativna etnička manjina. Busovača je, prema popisu iz 1991., imala 18.879 stanovnika. Relativna etnička većina bili su Hrvati kojih je bilo nešto više od 9000. Drugi po brojnosti u Busovači bili su Bošnjaci kojih je prije rata u ovoj općini živjelo 8450. Iako preciznih podataka nema, danas su Bošnjaci relativna etnička većina u Busovači, a Hrvati drugi po brojnosti. U općinskoj službi za povratak rečeno nam je da je u proteklom ratu iz Busovače protjerano 4149 osoba, a do danas se vratila 3461. Ove podatke dobili smo od Edina Šabanovića, općinskog službenika zaduženog za pitanja povratka. Šabanović nam je odbio dati podatke o nacionalnoj strukturi prognanih i povratnika. A da je ona za Hrvate izrazito nepovoljna, potvrđuje i činjenica da župni ured Busovača ove godine odbija u javnost iznijeti statistiku ove župe koja se uglavnom poklapa s granicama općine.

Razlog se da lako naslutiti: stado im se i dalje opasno osipa… Tako je rodno mjesto u Haagu osuđenog Darija Kordića ostalo otvoreno isključivo za Bošnjake koji su svoju brojčanu nadmoć dokazali i na proteklim općinskim izborima kada su dobili svojeg načelnika Asima Mekića. Iz Mekićeva SDA od prošlih izbora je i novotravnički načelnik Refik Lendo. Dogodilo se to jer su Hrvati i u Novom Travniku nakon rata postali relativna manjina, a prije njega bili su relativna etnička većina. Novi Travnik prije rata je imao 30.713 stanovnika. Najbrojniji su bili Hrvati kojih je, prema popisu iz 1991., bilo 12.162. Bošnjaka je bilo 11.625, a treći po brojnosti bili su Srbi. Njih je u ovom gradu nekad živjelo 4097. - U proteklom ratu iz Novog Travnika je protjerano pet tisuća osoba, 80 posto prognanih bili su Hrvati, 99 posto prognanih Bošnjaka dosad se vratilo na svoje, dok je među 1350 prijavljenih za povratak najviše Hrvata, čak 95%. Srbi se nisu vraćali niti pokazuju interes za povratak, kazao je Viktor Ramljak, općinski službenik koji se bavi problematikom povratka. Inače, povratak u ove dvije općine odvijao se bez većih izgreda. Tiho i bez pompe Busovača i Novi Travnik promijenili su nacionalnu strukturu, a najveći gubitnici i ovaj put su Hrvati čiji egzodus, uglavnom zbog ekonomskog stanja i neriješenog političkog uređenja, i dalje traje… Jajce je jedinstveno po tome što su skoro svi njegovi sadašnji stanovnici ujedno i povratnici. U listopadu 1992. Jajce zauzima srpska vojska, a Bošnjaci i Hrvati koji su, prema popisu stanovništva iz 1991., zajedno činili više od 70% stanovništva, prognani su. Nakon Maestrala, vojno-redarstvene akcije HV-a i HVO-a 13. rujna 1995. u Jajcu, dolazi do potpune smjene stanovništva. Srbi odlaze, a vraćaju se Hrvati i Bošnjaci.

Brojniji Bošnjaci

“Od 45.000 stanovnika koliko je Jajce imalo prije rata, danas ih, prema nekim procjenama, ima tek oko 25.000. Postotak Bošnjaka i Hrvata je podjednak, oko 45% . Srbi danas čine tek 5& , a prije rata bilo ih je nešto više od 19 posto”, objasnio je Enver Šabić iz Službe za obnovu i povratak općine Jajce. Iako službene potvrde informaciji da su bošnjački povratnici danas u Jajcu brojniji od hrvatskih nema, općinski izbori govore u prilog ovoj konstataciji. Već drugi mandat načelnik općine Jajce iz reda je bošnjačkog naroda - SDA. Kako su općinski izbori ovdje ujedno i prilika za prebrojavanje stanovnika po nacionalnoj osnovi, može se izvući zaključak da su Bošnjaci brojniji i u Uskoplju, a to su pokazali na proteklim općinskim izborima na kojima je vlast preuzeo SDA. - Iz ove općine u ratu je protjerano 4685 osoba. Hrvata je bilo najviše, 3336, Bošnjaka 1349. Svi koji su željeli, vratili su se na svoje. Hrvatskih povratnika je 3092, Bošnjaka 1161, kaže Avid Dihak, općinski službenik koji se bavi problematikom prognanih. Prema popisu iz 1991., tadašnja općina Gornji Vakuf imala je 25.130 stanovnika, Bošnjaka je bilo 56%, Hrvata 42%.

Poslodavac nudi stalni radni odnos i plaću do 2200 eura neto. Uvjet je srednja škola