Obilježit ćemo 71. godišnjicu ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca svetom misom zadušnicom na Širokom Brijegu u nedjelju, 7. veljače 2016. godine. Svetu misu zadušnicu predvodit će provincijal fra Miljenko Šteko.
A 14. veljače 2016. u crkvi sv. Petra i Pavla u 18 sati slavit ćemo svetu misu u spomen na pobijene fratre u Mostaru 1945. godine, te za stradale vjernike Mostara i okolice koji su pali kao žrtve u II. svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu.
Christian Johann Heinrich Heine napisao je 1821.: “Tamo gdje spaljuju knjige, na kraju će također spaljivati i ljude”. Rekao bih i obrnuto: oni koji ubijaju bez ikakva suda ljude i spaljuju ih, na kraju spaljuju i knjige. Na Širokom Brijegu u veljači 1947. spalili su stotine tisuća knjiga, sve matice, arhive samostana, gimnazije, sjemeništa, konvikta za vanjske učenike.
U srijedu, 14. veljače 1945., partizani su ušli u Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru oko 14 sati. Fratre su smjestili u samostanski dnevni boravak - razgovornicu. Oficiri OZNA-e su došli u samostan oko 18 sati te prozvali, među nazočnim fratrima, provincijala dr. fra Leona Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu, fra Bernardina Smoljana, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara. Svezali su ih žicom, mučki ubili i ubacili u Neretvu, negdje oko Čekrka.
Dr. fra Leon Petrović je prvi hercegovačkih franjevac koji je obranio doktorat iz znanosti. Fra Grgo Vasilj bijaše veliki “samaritanac”. Fra Jozo Bencun bio je potpuno odan Bogu svojim pozivom. Fra Rafo bijaše posebno uzor vojnicima obavljajući službu vojnog kapelana. Fra Bernardin je podigao, sa župljanima župe Međugorje, visoki betonski križ na brdu Križevac 1933. godine. Fra Kažimir bijaše borac za Božju istinu i ljudska prava. Najmlađi smrtno stradali fratar te kobne srijede bio je pjesnik fra Nenad Pehar koji se odlikovao iznimnom dobrotom. Tijela im nikada nisu pronađena.
Što je bio cilj mučenja i ubijanja franjevaca u Širokom Brijegu, Mostaru, Ljubuškom, Kočerinu i drugim mjestima u Hercegovini i šire? Veliki ruski književnik Aleksandar Solženjicin kaže kako čistka u njegovoj domovini nije bila nasumična, nego je bila usmjerena na ljude s istaknutim moralnim i duhovnim karakteristikama. Komunistička čistka ni u Hercegovini nije bila nasumična, nego usmjerena na fratre, svećenike i druge hrvatske velikane duha jer se tako htjelo ubiti duh jednoga naroda, vjeru i Crkvu!
Što smo mi naučili iz toga? Naučili smo kako mi ljudi možemo biti okrutni, ali i, kako kaže Kushner o sposobnosti ljudskoga duha, pobijediti okrutnost, oprostiti i živjeti! Sveti papa Ivan Pavao II. je rekao: “Mjesne Crkve trebaju učiniti sve da se ne prepusti zaboravu spomen na one koji su pretrpjeli mučeništvo.”
