Prije nekoliko dana čitam u Večernjem listu vijest kako je Bosna i Hercegovina ponovno pod sankcijama Energetske zajednice jer nema dogovora među entitetima. Cijeli problem je u tome što Federacija BiH želi graditi plinovod prema Slavonskom Brodu, a Republika Srpska želi Južni tok. I sada svi energetski projekti u BiH ne mogu biti financirani sredstvima iz Europske unije. U pozadini problema je, naravno, politika. Ako bi se gradilo plinovod prema Slavonskom Brodu, oslabilo bi se ovisnost BiH o ruskom plinu. Želeći zadržati trenutačni položaj, RS inzistira na Južnom toku. Također, RS želi nastavak suradnje s Gazpromom, odnosno pod svaku cijenu želi izbjeći BH Gas koji je u vlasništvu Federacije BiH. Takvim tipičnim ponašanjem naših političara samo se nastavlja politika koja se provodi na ovim prostorima od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Malo je pitanja po kojima dva entiteta imaju iste stavove ili sličan interes. Nekad mi se čini kako ni pjesme na slavljima ne slušaju u istom duru. Zato narod živi rock‘n’roll. U istom broju novine u kojoj čitam o ovim sankcijama, nalazi se i tekst u kojem stoji kako Erdoğan prijeti kako će pustiti migrante prema Europi. Isti čovjek uvodi smrtnu kaznu, što znači kako će pregovori Turske s Europskom unijom biti prekinuti. Kada čovjek čita ovakve vijesti nije ni čudo da ga pogodi srčani ili možda udar. Odmah sam se sjetio tužne sudbine svoje obitelji. Ali ne samo moje nego i svih obitelji koje žive u ovoj našoj državi koja je upala u živi pijesak nesloge i desetljećima ne znamo kako izaći iz toga. Sada je jasno kako su raniji lideri u BiH i državama na ovim prostorima bili toliko nesposobni za dogovor da su sve probleme stavljali ispod tepiha. Njihovo guranje glave u pijesak danas je svima nama došlo na naplatu. I nitko ne zna kako dalje. Preuzeli smo ovu zemlju prije više od 20 godina, uzeli odgovornost voditi je, a sada ne znamo što ćemo s njom. Napretka nema! Dapače, idemo unatrag iako nikome nije cilj nazadovati. Još gore nam je ako znamo kako BiH ima prijatelje i na zapadu i istoku. Umjesto da takvu poziciju koristimo kako bismo ostvarili napredak i pomirili razlike jedni među drugima, sve resurse koje imamo koristimo kako bismo stvorili nove sukobe u želji da jedni nad drugima vladamo. Krajnje je vrijeme da shvatimo kako ova država može ići naprijed samo ako svi budemo poštovali i razumjeli potrebe jedni drugih. Sve dok se to ne dogodi, Bosna i Hercegovina će biti mjesto kojem se nameću sankcije jer se narodi ne mogu dogovoriti kako će voditi državu, koji su interesi države, kako ćemo se primaknuti suvremenim procesima koji sa sobom nose prosperitet. BiH ima mnogo pametnih ljudi koji žele doprinijeti razvoju društva. Umjesto toga, mi smo taoci pojedinaca zbog kojih Bosna i Hercegovina godinama završava na crnim listama i ima negativan ugled kod međunarodne zajednice. •
