Iako su svi političari iz svog kuta gledanja požurili osuditi odluku Vijeća za provedbu mira u BiH da ne reagira, osim što je uljudno pozvalo na poštivanje odluka Ustavnog suda BiH (što bi u normalnoj zemlji bilo posve normalno), ovaj potez bi mogao predstavljati veliku prigodu. Prigodu za novi početak građana BiH i njezinih političara. Kako?! Pa, prije svega, zbog konačnog prihvaćanja činjenice kako je BiH zemlja triju naroda i građana oko čijih se problema ponajprije oni zajedno moraju zabaviti, a ne međunarodna uprava. Prošla su dva desetljeća u uvjeravanju kako su neki prijašnji svijet razbile tamne sile i masoni, a građanima umirivalo savjest kako nisu krivi za krvoprolića, promašene političare i izgubljenu tranziciju. U međuvremenu su to daytonsko nedonošče godinama tetošili uglavnom oni stranci koji ne poznaju bosanskohercegovačku stoljetnu bit satkanu od raznolikosti. U silnoj želji da po matrici većine zapadnih zemalja izgrade državu – naciju, posve su ignorirali upravo te fine niti od kojih je napravljena ova zemlja. Sve to još više je budilo nepovjerenje kod ionako izranjenih običnih ljudi, a njihovu pripadnost određenome narodu ili konfesijama političari su vješto koristili za opstanak na vlastitoj sceni. S druge strane, odgovaralo im je i to što je međunarodna zajednica mogla odlučivati u njihovo ime, čime su izbjegavali odgovornost pred vlastitim biračima. Svjesno ili ne, zbog podjele u Vijeću za provedbu mira između Zapada i Turske prema Rusiji dogodio se iskorak.
I upravo izostanak bilo kakvog reagiranja izbacio je sve adute iz ruka političarima u BiH da mogu na nacionalnim napetostima graditi svoje pozicije.
Ovo je ustvari poziv da sjednu za isti stol. Za budućnost je najvažnije da se tri naroda osjećaju ravnopravnim vlasnicima BiH te da mogu suvereno odlučivati o svojoj sudbini unutar granica ove zemlje.
To bi onda BiH moglo odmaknuti od one Andrićeve i pomalo zloguke izreke: “Tamo gdje prestaje logika - počinje Bosna!”
