Sutra je osamnaesta nedjelja kroz liturgijsku ili crkvenu godinu C. Na svetim misama slušat ćemo odlomak iz Lukina evanđelja ( Lk 12,13-21). Jedna značajka nas ljudi jest želja za posjedom. Ta želja izvire iz potrebe osjećati se sigurnim. Čovjek ako ima nešto svoje, osjeća se sigurnim. Kad nešto dijelimo s drugim (njivu, kuću, automobil, tvrtku) budi se u nama osjećaj sumnje kako će nas taj drugi prevariti, izigrati, iskoristiti... Zato čovjek želi imati nešto svoje. U našem narodu se zato i kaže: “Neka je jedan kroz jedan moje”. Još kao dijete slušao sam više puta nakon smrti oca u obitelji kako ljudi govore: “Ići ćemo buditi smrtovnicu”. To je kod mene djeteta izazvalo razmišljanje kako oni idu na grob svoga pokojnog oca te ga zovu i s njim razgovaraju kako će podijeliti kuću i zemlju. Kad sam postao dječačić zaključio sam, “ići probuditi smrtovnicu” nije odlazak na grob, nego na općinski sud na kojem će sudac presuditi što će komu pripadati od imanja pokojnika.
U sutrašnjem Evanđelju čut ćemo kako je netko iz mnoštva zamolio Isusa za intervenciju. Zamolio je Isusa da intervenira kod njegova brata koji nije htio podijeliti imovinu. Evanđelje ne navodi razlog zašto brat nije htio dati bratu dio. Iz iskustva znamo mnogo razloga zašto netko ne želi dijeliti imanje. Sjećam se kako su ljudi uvijek nakon “buđenja smrtovnice” bili napeti i ljutiti te kako ponekad rođena braća i sestre, iako sestre manje - one su se odricale imanja u korist braće, nisu razgovarali. Smatrali su kako imovina koja im je pripadala nije podijeljena pravedno. Isus svom sugovorniku reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” Ali, Isus nastavlja komunikaciju i kaže mu odakle je izvor svađe i sukoba kod podijele imovine: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” Zatim, njemu i ostalim koji su bili u okruženju iznese jednu prekrasnu prispodobu: “Nekom bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” Naravno da nama ljudima treba i zemaljsko blago. Nažalost, pohlepa u nama toliko bude snažna da zbog nje prekidamo odnose sa svojim najbližima: roditeljima, braćom i sestrama. Isus nije protiv zemaljskog blaga, ali izričito kaže sugovornicima da se bogate u Bogu. Čovjek koji se samo bogati u zemaljskom blagu zaboravi i Boga i najbliže! Kako se bogatiti u Bogu? Jedno od sredstava bogaćenja u Bogu jest redovita molitva (osobna, bračna, obiteljska). Posebno ćemo se bogatiti u Bogu ako svjesno sudjelujemo u euharistijskim slavljima i sakramentu svete ispovijedi. U ovoj Godini milosrđa u svrhu bogaćenja u Bogu dobro je učiniti jedno veće hodočašće kako nam je preporučio papa Franjo. Svakako, pomažu nam bogatiti se u Bogu i djela milosrđa, i duhovna i tjelesna. •
