“Stalna na tom svijetu samo mijena jest”, reče Petar Preradović i ostade vječno živ. U ovom današnjem nestalnom svijetu mijena je još stalnija nego u vrijeme velikog hrvatskog pjesnika. Svako malo jako puno toga se mijenja, užario se printer koji printa nove stranice novije povijesti. Donald Trump i jogunasti Kim Jong-un ispisali su jednu od vrućih stranica povijesti staroga hladnog rata i još noviju stranicu novoga svjetskog poretka. Što je doista Trump “trampio” sa sjevernokorejskim kolegom, donedavno zakletim neprijateljem na Dalekom istoku, teško je zaključiti, a još teže do koje je mjere “zaratio” s bliskim Zapadom nakon što je, šahovskim rječnikom, umjesto G7 odigrao G6. A razmišljao je i o G8 jer Trump zna da je i politički šah bez Rusa nezanimljiv. Smatrajući samoga sebe Bobbyjem Fischerom političkog šaha. Putina ovih dana više zanima najvažnija sporedna stvar na svijetu, ona glavna, politika, nije mu ni u glavi.
No, na pitanje mijenja li Trump svijet nabolje, odgovor je još davno dao hrvatski uznik, pjesnik i političar Vlado Gotovac: “Svijet mogu mijenjati samo oni koji mogu mijenjati sebe!” Mogu li se Trump i obijesni Kim Jong-un mijenjati, nije samo pitanje SAD-a i Sjeverne Koreje, već i drugih sve jačih igrača, kao što si Kina, Rusija, Turska, a možda i Stara dama, Europa, pokaže da nije za staro željezo. Trump i Kim Jong-un pokazali su da mogu mijenjati dlaku, a mogu li i ćud, pokazat će buduće vruće stranice novije nuklearne povijesti.
Bilo kako bilo, bojeve glave i dalje svijetu velike probleme prave, a još veće probleme prave - usijane glave! Kojih je na svjetskoj političkoj pozornici sve više. A gdje je u svemu tomu BiH? U kojoj, također, problem prave neke usijane glave koje nikako ne žele shvatiti da je BiH moguća samo kao zajednica triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda. Usijane glave demokraciju nastoje pretvoriti u demonkraciju, a pri tom, po istoj političkoj gramatici, demografiju pretvaraju u - demongrafiju. Dragan Čović je na konferenciji “Hrvati u BiH – demografska stvarnost” kazao da je procjena, bez obzira na posljednji popis stanovništva, da u BiH nema ni tri milijuna stanovnika. Oni koji ustrajavaju na nemogućoj građanskoj BiH zapravo rade na tome da BiH ostane i bez građana i bez naroda. Pa je sve više onih koji odlaze u zemlje razvijenije demokracije i višeg životnog standarda. Ne odlaze ljudi samo zbog slabih plaća i lošeg životnog standarda, nego i zbog političke klime koja prijeti pošastima raznih vrsta. Odlazi i jedan postotak i onih sa solidnom plaćom i puno lagodnijim radnim mjestom od onoga što ga čeka pod suncem tuđeg neba. Među njima je i Mujo, bivši portir u jednom privatnom bh. poduzeću, koji je iz Njemačke na odmor stigao u domovinu.
“Gdje radiš? – upita ga Haso. U jednom mješovitom poduzeću – odgovori Mujo. A što radiš u tom mješovitom poduzeću? – znatiželjan je Haso.
Miješam malter – pojasni mu Mujo.”
Demongrafija kao posljedica demonkracije u BiH trebala bi zabrinuti i Europu i Ameriku jer prazna BiH može stvoriti puno problema i njima, posebice u kontekstu imigrantske krize i novih geostrateških preslagivanja. No, kao da se nastavlja nojevsko guranje glave u pijesak velikih političkih zvjerki na pitomom Zapadu. Hrvatski narodni sabor napravio je komparativnu analizu OHR-ova stajališta o slučaju apelacija “Bože Ljubić” i “Borjana Krišto”. Zaključeno je kako ta stajališta potpuno odudaraju od slova i duha Daytonskog sporazuma, Ustava FBiH i BiH te Izbornog zakona. U BiH i oko nje i dalje po starom, kao prijatelji suda, pojavljuju se oni koji nisu dobri s Ustavom. Pa se u staru bh. matricu umiješaju nove tehnologije. Što podsjeti na razgovor (ne)ugodni između djeda i unuka:
“Zašto toliko dugo glupo buljite u te pametne mobitele? – prigovori djed unucima.
Ne brini, dedo, evo, na Facebooku smo – obavijesti ga. - A što radite toliko na tom Facebooku? Malo pišemo i pratimo druge – odgovoriše djedu. U moje vrijeme mi smo to zvali UDBA – zaključi djed.”
