Vode se mudre raspre oko toga smiju li se dirati državne granice ili ne smiju. O tome mudruju i oni koji su prešli sve granice. Na zagonetno pitanje smiju li se dirati granice ili ne smiju jedni kukaju, a drugi se smiju. Jedni kažu da bi se promjenom granica otvorila Pandorina kutija i tako situacija postala puno mutnija, dugi opet misle da su mnoge granice neprirodne i da je prirodno raditi na tome da postanu prirodne. Tako je i s brojnim granicama u Europi i svijetu, a posebno na brdovitom Balkanu. No, treba imati na umu da radikalno mijenjanje obručeva na balkanskom buretu baruta može izazvati razornu eksploziju. Bilo kako bilo ili crno, igre s granicama nastavljaju se. Negdje su te igre tek u kvalifikacijskoj fazi, a negdje se stiglo i do finala. A kako će završiti, ovisi o tome tko je politički i vojno jači. Da po svome tabači i s kim hoće graniči. I što sad?
SAD ne zna što hoće, ali hoće to - sad! A što god pokuša Europa, najčešće ispadne - tropa! Kad se čuje glas iz Rusije, odmah se zauzimaju geostrateške busije, a kad se oglasi Erdoğan, mnogi bi iz BiH - van! No, i od ISIL-a se pravila sila, čak ni Sjeverna Koreja nije bez “ideja”. Tu je, naravno, i Kina koja je za sada i politički i strateški uljudna i fina. Kako iz toga začaranoga kruga, priča je više nego složena i duga. Previše ih gleda samo iz svog kuta i ne haju na to kako gleda onaj preko puta. Mnogi svima drže prodike, cijelom svijetu gledaju dlaku u jajetu, a svoje nepodopštine kriju kao zmija noge. Sve po onoj Andrićevoj: “Ljudi su kao oči, vide sve osim sebe!”
Igra s granicama između Srbije i Kosova ima svoje navijače i u BiH. Pa, naravno, dođe i do verbalnog sukoba navijača. Koji su sve žešći i žešći kako se primiču izbori. Nadamo se da se verbalni sukobi neće pretvoriti u fizičke. Kao prošloga tjedna u Sarajevu između skupine razvojačenih branitelja i policije.
“Građanski” prvaci svima u BiH drže predavanja o demokraciji, uglavnom po onoj “Demokracija je kad svatko slobodno može reći ono što ja mislim!” Pa sami sebi uskaču u usta i trbuh. Kao da su prepisali teoriju beogradske političke čaršije s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. Neki idu i dalje, na kraj 40-ih godina istoga stoljeća. Kad su se momci Hercegovci gangom sprdali na račun tadašnje boljševičke “demokracije” pjevajući:
- Moj kolega, demokracija je, ljubi curu ne pitaj čija je!
“Građani” priznaju samo sud svoje partije, što je neotkud poznato. I dok se u istočnom susjedstvu igraju granicama, u BiH se neki igraju - nacijama! “Građanska” alkemija kovanja triju čvrsto formiranih nacija u jednu podsjeća na Fatinu reakciju na kraju brakorazvodne parnice:
- Ovaj sud nije normalan, sve troje djece pripalo je Muji, a ni jedno nije njegovo!
Vruća predizborna retorika iz “građanskih” retorti zagađuje medijski prostor poput pila motorki. Nastoje zadimiti političku pozornicu kako bi zaslijepili Bošnjake i nagnali što veći postotak bošnjačkog biračkog tijela da glasuje za Željka Komšića, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kako bi Bošnjaci imali dva, a Hrvati nijednog. Nastoje uvjeriti ljude da će bh. tronožac postati stabilan ako mu se otpili jedna noga! S Mjeseca se vidi da su bh. Hvati zaglavni kamen BiH, a “građanske” opcije uvjeravaju Bošnjake da valja iščupati taj kamen i - mirna Bosna. Čak i Hercegovina. Na političkom spektru u BiH teško je više razaznati što je lijevo, a što desno. Možda je na to bolje gledati kao njemački književnik Franz Werfel koji reče: “Svijet se grčevito uhvatio za pojmove desno i lijevo, a pri tom je zabravio da postoji i gore i dolje”. Neke političke strukture u BiH dosegnule su dno dna, a hoće biti vrh vrhova. Na izbore izlaze političke strukture svih boja i fela, osim crvenih, žutih, zelenih, crnih i plavih, ima tu i onih “žućmurastih”. Sve nas nekako podsjeti na razgovor ugodni između Muje i sinčića koji upita:
- Babo, šljiva bi trebala biti plava, zašto je ova crvena?
- Zato što je zelena - objasni mu Mujo.
