Došašće ili Advent je milosno vrijeme. Puno je simbolike u tom Došašću! Od 6. stoljeća Crkva Zapada slavi četiri nedjelje pred Božić kao pripravu na slavlje rođenja i tjelesno očitovanje Isusa Krista. Isusovo rođenje je izniman događaj za kršćane i cijelu ljudsku obitelj. Došašće je ujedno i obnova vjere u Isusov novi dolazak na koncu povijesti. Crkva je izabrala predivna biblijska čitanja tijekom došašća koja nas uvode u to otajstvo. Posebno mjesto u Došašću pripada velikim biblijskim osobama: proroku Izaiji, Ivanu Krstitelju i Isusovoj i našoj majci Mariji.
Prorok Izaija je prorok nade! Živio je u 8. st. prije Krista. Neumoran je u podizanju duha i otvaranju vizije kako pojedincu tako i narodu. Vidi čovjeka kao glinu koju oblikuje riječ Božja. Ta se slika čovjeka često rabi i u suvremenoj komunikologiji! Ivan Krstitelj je svjedok spasenja, ali i svetac koji poziva na obraćenje. Ono što svjedoči i naviješta, dokazuje i načinom življenja. Svoj govor potkrjepljuje Izaijinim pozivom: „Pripremite put Gospodnji: ravnajte mu staze!“ Blažena Djevica Marija, Isusova i naša Majka, je osoba koja je otvorena Bogu. Spremna je na potpunu suradnju s Bogom, bez ikakvog kompromisa i zastoja.
Svake nedjelje palimo jednu adventsku svijeću. Te svijeće imaju svoja imena i poruku. Prva svijeća se zove proročka. Poziva nas na razmišljanje o prorocima koji su naviještali Kristov dolazak. Druga svijeće se naziva betlehemska. Poziva nas da razmišljamo o događajima u Betlehemu. Treća se zove pastirska. Pastiri su prvi pohitali Isusu. Bili su jednostavni ljudi! Poklonili su se Isusu!
Četvrta adventska svijeća je svijeća anđela. Anđeli su zapjevali kod Isusa: „Slava je Bogu na visini i na zemlji mir ljudima njegove milosti“!
S ove četiri svijeće želi se poručiti da se tijekom adventa upali i peta adventska svijeća. Tko je peta adventska svijeća? Peta adventska svijeća su na prvom mjestu vjernici, svatko pojedinačno, ali i svi kao zajednica.
Smisao Došašća je da se upali peta adventska svijeća. Kako se ona pali?
Pali se pozornim čitanjem svetog pisma, sudjelovanjem na euharistiji, dobrom svetom ispovijed, osobnom i zajedničkom molitvom, pokorom, djelima ljubavi…
Izaija kroz Došašće opominje da se ne ugasi naša svijeća. Svjedoči nam kako su je ugasili Izraelci.
Odlutali su od Gospodina. Napustili su njegovu blizinu. Otvrdnulo im je srce. Prorok Izaija živi u kulturi glinene civilizacije, kad su se rabile posude napravljene od gline koje su bile ispečene na vatri. On uzima tu sliku i kaže da smo mi ljudi kao glina u Božjim rukama. Ako dopustimo da nas Bog oblikuje onda će on svojom riječi oblikovati od nas lijepo posuđe. Važno je u Adventu, slušajući proroka, postaviti sebi pitanje: Tko mene oblikuje? Čiji govor i koje slike utječu na mene i oblikuju me. Čija sam ja glina? Božja ili nekih drugih ljudi i medija?
Isus kroz biblijske adventske tekstove poziva: „Bdijte!“ Kaže kroz priču kako nam je povjerio kuću. Prva kuća našeg života jest naše tijelo. Zatim kuću u kojoj živimo i „kuću“ obitelj, širu zajednicu i cijeli svijet! Tko ulazi u moju kuću?
Želim da nam svima Došašće prođe u približavanju Kristu, a to ujedno uključuje i naše približavanje ljudima, posebno potrebnima!
