Zamjena kuna u eure u Republici Hrvatskoj izazvala je očekivani i neopravdani rast cijena roba široke potrošnje i usluga. Pa u nekim medijima čitamo kako Hrvati idu u šoping u Hercegovinu. A riječ je o mjestima u kojima uglavnom, od 99 do 100 posto, žive Hrvati. Mnogi Dalmatinci imaju svoju ili supruginu rodbinu u zapadnohercegovačkim mjestima pa im put i dar baki ili punici dođe - besplatno. Razlika u cijeni za robu kupljenu u Hercegovini u visini do 300 eura i povrat PDV-a "pokriju" i gorivo i dar.
Dovitljivi hercegovački trgovci preporučuju hrvatskim vlastima koje se bore protiv nerazumnog dizanja cijena u RH da uvedu besplatne autobusne linije do hercegovačkih šoping-destinacija i natrag te tako natjeraju trgovce u Hrvatskoj da snize nerazumno visoke cijene na razumnu mjeru. Naravno, ako nove mjere Vlade RH ne urode plodom. Vlastima u RH nije baš u interesu da građani te države kupuju u susjednim državama jer im se za neki iznos umanjuje BDP i punjenje proračuna od PDV-a.
Duga je povijest prometa roba između Dalmacije i Hercegovine, ali i čitave Hrvatske i Bosne i Hercegovine - još od vremena prije Povelje Kulina bana. U arhivima Dubrovačke Republike postoje zapisi o trgovini duhanom iz Hercegovine u 17. stoljeću. Požarevačkim mirom sklopljenim 1718. godine između Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Venecije Mlecima je pripalo područje Dalmacije uz sadašnju granicu između BiH i RH. Ta čudna granica postavljana je tako da su mnogi imali kuće pod Mlecima, a njive u Turskoj i obratno. Iz Hercegovine mnogi su se selili preko te granice, ali se i vraćali jer su veći nameti bili na području pod mletačkom vlašću nego pod turskom, koja je sve više slabjela. Od Berlinskog kongresa 1878. godine područja i Hrvatske i BiH našla su se pod vlašću Austro-Ugarske pa te granice zapravo više nije bilo. Isto je bilo i u dvjema Jugoslavijama. Avnojske granice ("nacrtane" na zasjedanju AVNOJ-a 1943.) po Badinterovoj komisiji postale su granice novih država, što se nije "dopalo" Miloševićevu režimu pa je došlo do agresije i obrane od agresora, a u BiH sukoba među trima narodima. Nakon daytonskog mira, unatoč novim državnim granicama, trgovina je nalazila svoj put, od čuvene Arizone i šopinga u Sovićima-Gorici do Berkovića i drugih destinacija.
Zanimljivo je i to da su u vrijeme socijalističke Jugoslavije trgovine u Imotskom, u kojima je bilo kupiti "svega", privlačile kupce iz Hercegovine. No, onda je roba krenula u suprotnom smjeru - iz Sovića-Gorice u Imotski i čitavu Dalmaciju! Došlo je do dugog zatišja pred novu "buru" - uvođenje eura umjesto kune, što je izazvalo enormno dizanje cijena u RH, natjeralo je ljude iz eurozone preko schengenske granice u zonu koja čeka EU kao ozebao sunce, a eurozona u vlastitom dvorištu i pomjeranje schengenske granice na istok u BiH mnogima su slatki zimski snovi. Konvertibilna marka (KM) vezana je valutnim odborom (Currency bord) uz euro u odnosu 1 euro: 1,9578 KM, što je blizu odnosu 1:2, pa kupci iz RH lakše procijene razliku u cijenama u Hrvatskoj i Hercegovini.
U tvrda vremena i meke granice Hercegovina je bila eldorado za Dalmatince. Ali i za neke hercegovačke trgovce koji su neke deficitarne robe u BiH nabavljali u Hrvatskoj. Pa su se na graničnim prijelazima događale razne zgode i nezgode. Jednog su hercegovačkog trgovca na granici carinici pitali:
- Gospodine, imate li ikakav račun za ovu robu?
- Da nemam nikakva računa, zašto bi' vrlja' tamo-vamo - objasni im Ero s ovoga svijeta.
Prisjetili smo se jedne anegdote vezane uz Vladu Puljića, akademskog slikaru i antologijskog pjesnika, jednu od znanih, duhovitih mostarskih liski. Friedrich Nietzsche kazao je kako tri anegdote mogu potpuno opisati jednog čovjeka, a nekada je dovoljna samo jedna. Što potvrđuje jedna od brojnih anegdota vezanih uz Vladu Puljića. Pošao je negdje u Hrvatsku promovirati neku od svojih knjiga pjesama te je u prtljažniku, osim knjiga, imao i nekoliko boca Hepokovih vina (Blatine i Žilavke) jer valjalo je "zaliti" predstavljanje zbirke poezije - kažu da je poezija inače rođena skupa s vinovom lozom.
- Što imate u prtljažniku? - upita carinik Vladu Puljića.
- Ma, imam nekih knjiga - odgovori Vlado.
Kad su carinici pogledali prtljažnik i osim knjiga vidjeli boce vina, upitaše ga:
- A kakve su ovo "knjige" u bocama?
- To su sabrana Hepokova djela - objasni im duhovita mostarska liska.
