Zaharija (Gospodin se sjetio) spada među dvanaest malih proroka. Na početku njegove knjige stoji da je sin Bereklijev, a unuk Idonov. Pozvan je za proroka u mjesecu šebatu druge godine vladanja medijsko-perzijskog kralja Darija (522.- 486.) tj. 520. pr. Krista. Djelovao je u Jeruzalemu tri godine. Pozivao je Izraelce koji su se vratili iz babilonskog sužanjstva na kajanje i obraćenje. Neki smatraju da se vratilo oko pedeset tisuća prognanika. Suvremenik je proroka Hagaja. Pozivao je i na obnovu hrama koja je bila od 520. do 515. pr. Krista. Cilj njegove proročke poruke jest obraćenje Izraelaca, povratak Gospodinu. Gospodinove riječi glase:
“Vratite se meni i ja ću se vratiti vama. Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.” (Zah 1, 3-4) Odnosi se na vrijeme prije babilonskog sužanjstva. Izraelci nisu poslušali proroke. Nisu se vratili sa svoga zla puta. Zato Bog pita preko Zaharije “Gdje su sad vaši oci? Zar će dovijeka živjeti proroci? Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce?” (Zah1,5-6)
Zaharija je imao osam viđenja. U prvom viđenju, ne snu, vidio je “na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli.” (Zah 1,8) Anđeo mu odgovara na pitanje tumačeći mu viđenje.
Zemlja je bila mirna i tiha.
Anđeo pita Gospodina kada će se smilovati svome narodu jer je sedamdeset godina od rušenja hrama. Gospodin je žalio za Jeruzalemom i Sionom. Oholost i pohlepa osvajačkih naroda koja se pokazala na rušenju hrama i Jeruzalema prešla je mjeru. Gospodin se želi vratiti u Jeruzalem s milosrđem i željom da se ponovno izgradi hram koji je srušen 586. pr. Krista. Gospodin obećava preko proroka kako će gradovi ponovno postati dostojni lijepog života, posebno će se život vratiti u Jeruzalem. •
