U nedjelju ćemo na svim svetim misama u katoličkim crkvama slušati odlomak iz Ivanova evanđelja (2,1-12) koji govori o svadbi u Kani Galilejskoj. Evanđelist opisuje prvo Isusovo znamenje. Na toj svadbi u Kani Galilejskoj, među ostalim uzvanicima, bili su Isus, njegova majka Marija i njegovi učenici. Bibličari, kao Carlo Maria Martini, kažu kako je središnji lik ovog evanđeoskog odlomka Isusova majka. Na svadbi je nestalo vina. Velika je sramota za domaćina da na tako značajnoj svečanosti ponestane vina. Marija je primijetila kako nema više vina u posudama iz kojih se služilo. Važno je uočiti kako je Marija primijetila tako važnu stvar za jednu svadbu. Obratila se svome Sinu: “Vina nemaju!”. Odgovori joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!”. Međutim, Marija se obrati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!”. Židovi su imali svoje obrede čišćenja. Zato su uvijek u blizini bile posude za vodu koja se ritualno koristila za čišćenje. U blizini prostorije u kojoj su se veselili svatovi bilo je “šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere”. Neki smatraju kako su sadržavale oko 520 litara. Isus je poslužiteljima dao znak da te prazne posude napune vodom. Sluge nisu štedjeli vodu. Nalili su vodu do samoga vrha. Samo što se nije prelijevala iz kamenih posuda. Nakon što su nalili vodu do samoga vrha, Isus im reče da zagrebe i odnesu ravnatelju stola, najvjerojatnije starom svatu. Poslužitelji, bez ikakva oklijevanje i bez ikakve sumnje, zgrabiše vodu i odnesoše ravnatelju stola. Kad je ovaj probao vodu što posta vinom, ostao je iznenađen. Odmah se obratio mladoženji: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, lošije. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”
Ovaj dio Evanđelja komentira i papa Benedikt XVI. u prvom svesku knjige “Isus iz Nazareta”. Objašnjava kristološku dimenziju teksta. Voda koja je postala vino znak je i dar svadbene radosti. Benedikt XVI. u tome vidi nešto od ispunjenja Zakona koji se ostvaruje u Isusovoj osobi i djelovanju. Dakle, Zakon se ne odbacuje nego dovršuje. Nitko i niša ne može upriličiti radosnu svečanost kao Božja prisutnost i njegov dar.
I mi možemo sudjelovati u Božjoj prisutnosti i primiti njegov dar. Kako? Činimo ono što Isus zapovijeda pa ćemo tako sudjelovati u Božjoj prisutnosti i primiti njegov dar.
