Sve češće čujemo i čitamo o rapidnom smanjenju broja stanovnika u BiH. Agresija i rat otjerali su mnoge sa svojih ognjišta, ekonomska situacija tjera mnoge pod sunce tuđeg neba. Računa se da je oko pola milijuna građana napustilo BiH nakon Daytonskog sporazuma. A tko se seli, taj se ne veseli. Taj broj bi svakako bio veći da se s bh. putovnicom, kao s onom hrvatskom, može bez problema vršljati primamljivom zapadnom Europom. Kad su Muju pitali što bi on učinio kad bi se otvorile granice BiH, odgovorio je:
- Popeo bih se na drvo da me raja ne pregazi!
No, i "bijela kuga" čini svoje. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, broj stanovnika u svibnju u Federaciji smanjio se za više od 400. Razni demografi imaju razne prognoze o demografskoj budućnosti BiH. Tako u Europskoj komisiji procjenjuju da će do 2060. godine broj stanovnika u BiH pasti na samo 1,7 milijuna. U izvješću Ujedinjenih naroda stoji da će za 50 godina u BiH živjeti oko 2,2 milijuna stanovnika. No, prisjetimo se podatka CIA-e, što smo ga objavili u prilogu "Obzor" Večernjeg lista. Ta moćna američka agencija predviđala je da će do 2060. godine BiH morati uvesti oko milijun stranaca. Kad bi se to doista ostvarilo, ostali u BiH bili bi - većina. Suad Ećo iz Udruge poslodavaca FBiH za N1 rekao je će u idućih pet godina nedostajati čak 150 tisuća radnika.
Brojni poslodavci žale se na nedostatak radne snage, a potencijalni radnici žale se na visinu ponuđenih plaća. Pa bi se moglo dogoditi nešto slično kao u razvijenim zemljama Zapada po onoj: "Ako ti nećeš raditi za tu i takvu plaću, ima tko hoće!" Dakle, netko iz druge države. U BiH je odobren privremeni boravak po osnovi rada za blizu 3000 stranih državljana. Na bh. gradilištima mogu se sresti radnici iz Kine ili Bangladeša. Možda poslodavci izvrše pritisak na državne institucije da jako liberaliziraju tržište rada, odnosno dopuste liberalniji "uvoz" radnika iz siromašnijih država od BiH. Pri tom valja imati u vidu činjenicu da kvalitetni radnici iz bilo koje države mogu u bogatim zemljama Zapada naći radno mjesto. No, možda će se poslodavci odreći dijela dobiti i povisiti plaće kako bi osigurali potreban broj djelatnika. Ponuda i potražnja radne snage jedan je od najvažnijih elemenata gospodarstva, socijalne i ukupne društvene slike nekog društva.
Iz BiH se tradicionalno odlazilo trbuhom za kruhom na Zapad. Za Hercegovinu se govorilo: "Čitav svijet naseli, sebe ne raseli". Ugledni ekonomski povjesničari i makroekonomisti tvrdili su da je odlazak u pečalbu iz siromašnih zemalja čak i poželjan i potreban. Veliki broj država iz kojih se mahom odlazilo u bogatije zemlje sad je među najrazvijenijima pa privlači radnike iz drugih država. Bilo bi bajno kad bi se takvo nešto dogodilo i s Bosnom i Hercegovinom. A nije nemoguće. Primjerice, Hercegovina je proglašena jednom od najprivlačnijih regija u Europi za ulaganje. Argumenti za takav tretman su Luka Ploče, sjecište prometnih koridora, željeznički promet, kvalitetna radna snaga, uspješno poslovanje brojnih kompanija u Hercegovini, kandidacijski status BiH za EU… No, krajnje je vrijeme da sve bh. političke strukture shvate političku realnost koja proizlazi iz slova i duha Daytonskog sporazuma – da je BiH jedna država triju jednakopravnih konstitutivnih naroda u dva entiteta. Separatizam iz Banje Luke i unitarizam iz Sarajeva nisu dobitna kombinacija za gospodarski razvoj i ljepšu socijalnu sliku BiH. Politika Republike Srpske treba se jasno okrenuti Zapadu, kamo se okreću njezini građani, a vatreni zagovornici unitarne BiH, odjevene u građansko ruho, trebaju konačno shvatiti da "građanskom" opcijom tjeraju građane iz BiH.
Povijest je i učiteljica i mučiteljica života. Kroz ove prostore na razmeđu svjetova tisućama godina vodili su putevi seobe naroda. Književnik Ante Kraljević je u svojoj pjesmi "Tečaj kratki iz povisti duge", objavljenoj u knjizi "Chiarina pisma", na duhovit način nabrojio mnoge koji su vršljali po ovoj grudi: Skiti, Skoti, Oštrogoti, Višigoti, Langobardi, Leopardi, Bizantinci, Saraceni, Avari, Tatari, Ugri, Bugri, Juruci, Turci, Starogrci, Crnomorci, Hudi, Huni i Mongoli, Apulijci, Anžuvinci, Austrijci, Vuci, Mleci, Rusi, Bili Rusi, Vlasi, Anglosasi, Frančezi, Inglezi, Talijani, Germani, Otomani i još znani i neznani, prostrani i nastrani… Spominje i još neke, a tko su budući, vrijeme i povijest će pokazati. Valja učvrstiti konstitutivnost već davno formiranih triju nacija u BiH. Da se zna čija je, da ne bi bila ničija. A što je ničije, postane svačije. Da ne bude nesporazuma kao u razgovoru između prolaznika i klinaca.
- Jesi li ti odavde? - upita prolaznik jednog od klinaca.
- Nisam ja od Avde, ja sam od Hase, a Kemo je od Avde - objasni mu klinac.
Ni na bogatom Zapadu ne teku med i mlijeko. Na graničnom prijelazu srela su se dva poznanika iz BiH, jedan je putovao u Njemačku, a drugi se iz Njemačke vraćao. I jedan i drugi sebi su u bradu promrmljali iste riječi:
- Vidi budale kud je kren'o!
Mnogi u zapadnoeuropskim zemljama ne gledaju baš blagonaklono na velik priljev stranaca, što nas podsjeti na razgovor (ne)ugodni u vlaku između Amerikanca, Rusa, Nijemca i Muje koji su se našli u istom kupeu. Amerikanac izvadi iz džepa svežanj dolara i baci kroz prozor te reče:
- Ima ovoga kod nas u Americi za bacanje!
Rus izvadi svežanj rubalja te baci kroz prozor i reče:
- Ima ovoga kod nas za bacanje!
Nijemac u čudu pogleda Muju, a on mu reče:
- Nemoj da ti slučajno padne na pamet!
