Hrvatska je mala zemlja koja se bori znatno iznad svoje kategorije, rekao je američki ministar obrane, i to još samo prije tri i pol godine u posjetu Zagrebu. Tada je to bio James Mattis, legendarni vojskovođa koji je američku vojsku vodio u tri rata, Zaljevskom, u Afganistanu i ratu u Iraku. Amerikanci znaju davati nadimke svojim istaknutim vojskovođama, a Mattis ih je imao čak tri – Chaos, Mad Dog i Warrior Monk. Hrvatski ministar obrane tada je bio Damir Krstičević, koji je u Domovinskom ratu bio zapovjednik 4. gardijske brigade, najmlađi hrvatski ratni general. Ili su generali kliknuli ili su odnosi između SAD-a i RH bili daleko srdačniji nego danas, ali dva ministra redovito su se sastajala. Mattis je Hrvatskoj bio važan jer je otvoreno podržavao i projekt nabave višenamjenskog borbenog aviona F-16 Baraka od Izraela te je govorio da je "Hrvatska izabrala dobrog partnera". No, kada Mattis više nije mogao podnositi samovolju i neznanje američkog predsjednika Trumpa, dao je otkaz. Istodobno, propao je i projekt nabave Baraka, a vojna suradnja SAD-a i RH pala je na niže grane.
Mattis je jako volio i cijenio HV i stalno je govorio da je bolja mala vojska s ratnicima koji znaju za što se bore nego velika s vojnicima bez cilja. Nekoliko godina poslije vojna suradnja SAD-a i RH lomi se oko kupnje nekoliko desetaka prastarih oklopnih vozila Bradley, koja, nakon što su umirovljena, čame u pustinji Nevade (a ne Kalifornije). Skupljaju prašinu. Da sada ne ponavljamo sve rečeno, na stolu je kupnja, a ne donacija 84 islužena ratna stroja, na kojima neće biti provedena nikakva modernizacija, nego se nude u viđenom stanju, na tehnološkoj razini iz 1990-ih. Za 150 milijuna dolara po sistemu "uzmi ili ostavi". Naš je predsjednik naložio generalima da se to mora uzeti. Negdje sve do kraja ljeta generali u vojnom vrhu bili su oko toga podijeljeni, dio njih smatrao je da je to loš posao jer će kopnena vojska dobiti strojeve, istina, zvučnog imena i povijesti, ali strojeve koji svojim posadama u nekom budućem ratu ne osiguravaju dovoljnu zaštitu. Kako je vrijeme prolazilo, a rat dvaju brda jačao, naš vojskovođa Milanović uspio je pridobiti cijeli vojni vrh na svoju stranu pa je nabava Bradleya M2A2 ODS postala dobar posao, čak i bez modernizacije.
Na zadnjoj presici Milanović je rekao da je riječ o istim vozilima koje posjeduje nama partnerska Nacionalna garda Minnesote. Ni to nije točno jer oni posjeduju Bradleye M2A2 ODS SA. Razlika jest u dva slova, ali je ogromna, riječ je o dijelom digitaliziranoj verziji, koja ima i aktivnu zaštitu od protutenkovskih raketa, što "naša" inačica nema. Čudno da se Milanoviću potkrala takva greška, jer još su prošlo ljeto ta vozila u SAD-u obišli načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj, koji se tada još nije žalio na zlostavljanje, pa je u SAD išao zajedno s ministrom Marijem Banožićem. No to su sitnice. Bit je u načinu na koji Milanović provodi zadnju fazu lobiranja za nabavu tih vozila. Kako bi objasnio nedoumicu zašto, zaboga, naš glavni strateški partner SAD Hrvatskoj ne ponudi već modernizirane Bradleye, koje bi HV, a i Vlada Andreja Plenkovića vrlo rado nabavili, Milanović je to pokušao reći onako narodski, prvo uz tezu da hrvatski vojnici ne mogu biti jednako naoružani kao američki, a onda uz tezu da je nama dosta Škoda i ne trebamo Mercedes S. Na pitanje bi li odbijanje "donacije" utjecalo na suradnju s Amerikancima odgovorio je uz posprdni osmijeh: "Govorimo o odnosu hollywoodske zvijezde (SAD) i pipničarke u Londonu (RH)!" Oduševljava posebno ta prva teza da je nepojmljivo da hrvatski vojnici imaju isto oružje kao Amerikanci. Pa naravno da Hrvati ne mogu imati F-22 Raptor, niti ga traže. Ali ovdje je riječ o običnim oklopnim borbenim vozilima, koja su deset puta jeftiniji od aviona i to jest oružje koje si Hrvati mogu priuštiti u suvremenijoj varijanti koju koristi američka vojska. Milanović kakvog smo do sada poznavali postupio bi upravo suprotno – jako bi zamjerio SAD-u ili BAE Systemsu, kako im pada na pamet ponuditi nesigurno oružje u kojem se više ne voze ni nacionalne garde, u prijevodu teritorijalna obrana. Ako je već htio biti vrckav u tezi sa Škodom, onda je trebao dopuniti i reći da se radi možda o Škodi, ali prepotopnoj 1000 MB (kod nas zvanoj tisuću malih briga). I sada dolazimo do nevjerojatne teze koja je baš defetistička, da Hrvatska Amerikancima može biti tek – pipničarka. Ne ulazim tu u iskustva s pipničarkama, ali šteta je što vrhovni zapovjednik nema iskustva s ratnim partnerstvom RH i SAD-a. Zamislimo sada Franju Tuđmana i Gojka Šuška da HV iz 1995. Holbrookeu, Clarku i Clintonu nude kao njihove "pipničare". Nezamislivo, i tada i sve do sada. No ipak tu nije riječ o zabrinjavajućem kompleksu manje vrijednosti. Sve je, na sreću, u redu, našem Vrhovnom zapovjedniku nitko se neće usuditi izlobirati vožnju u Škodi (nemoderniziranoj) umjesto da se vozi u Mercedesu S (blindiranom).
