U nedjelju navečer spuštena je zavjesa na Euro 2024. Nogomet se nije vratio (rodnoj) kući, u Englesku, više mu se dopada u Španjolskoj, jednoj od nekoliko država više konstitutivnih naroda u Europi. Čak devet igrača Furije su Baski, kojih je malo više od dva milijuna (Španjolska ima oko 50 milijuna stanovnika). Ta nacija u španjolskoj državi ima autonomiju u Baskiji. Četvrto zlato na Eurima učvršćuje zajedništvo Španjolaca, Katalonaca i Baska. Nogomet po mnogo čemu sliči grčkoj drami. Nekoliko je puta Engleze na kraju drame spašavao deus ex machina, a u finalu nije jer se na gol-crti ispriječio sjajni i bajni Dani Olmo koji se iz Mamićeva nogometnog inkubatora u Maksimiru vinuo među nogometne zvijezde. Rodri je proglašen najboljim igračem Eura 2024., a većina nogometnih znalaca slaže se oko toga da je Olmo najviše pokazao. No, ostaje mu utjeha da je s tri pogotka među najboljim strijelcima. Tako se bivši igrač zagrebačkog Dinama pridružio Dražanu Jerkoviću (1962.) i Mariju Mandžukiću (2012.), starijim golgeterima nogometnog kluba iz Maksimira, koji su na europskim nogometnim smotrama dijelili mjesta s najboljim strijelcima. No, valja dodati da je Dražan Jerković bio među najboljim strijelcima na Svjetskom prvenstvu 1962. i da Davor Šuker nije imao konkurencije 1998. u Francuskoj.
Englezi se i dalje čude tome da je "ostatak" Europe navijao protiv njihova Gordog Albiona, a sami su se referendumom odcijepili od Europe. Najcrnji engleski humor! Plakali su nakon finalne utakmice, nikako da shvate to da Englezi imaju nogometne zvijezde, a da Španjolci imaju i zvijezde i – momčad.
Hrvati pomalo počinju shvaćati kolika su nogometna čuda napravili Dalić i Vatreni u posljednjih šest godina. Tri medalje s velikih natjecanja u tako malo vremena golemo je čudo za sva vremena. Vatrene su samo nizozemski sudac i gol u osmoj minuti nerazumne nadoknade spriječili da prođu u nokaut fazu. I protiv Albanije Vatreni su primili gol u zadnjoj minuti. Da se primi gol u zadnjoj minuti (ako prosječno padaju dva i nešto gola po utakmici), vjerojatnost je oko 1 prema 90, a da se to ponovi i u sljedećoj utakmici, vjerojatnost je oko 1 prema nekoliko tisuća. Da se nije dogodila takva (ne)vjerojatnost, drugačije bi se govorilo o Dalićevim izabranicima. Aforističar Miladin Berić iz Banje Luke našalio se na račun srbijanskih Orlova: "Svaka čast srpskim fudbalerima. Ima preko trideset godina kako nisu ispali u nokaut fazi!" Izabrana nogometna vrsta BiH nikada nije ispala u grupnoj fazi Eura. Naravno, ispala je u kvalifikacijama. Srbija i BiH imaju bolje nogometaše od nekih europskih reprezentacija koje imaju više uspjeha na velikim nogometnim smotrama. No, negdje zapinje. Znano je to da nogomet na svoj način govori o općem stanju nekog društva, države, kontinenta. Netko bi se trebao pridružiti Safetu Sušiću, po mnogima čak najboljem nogometašu BiH svih vremena, koji je kao izbornik odveo Zmajeve na Svjetsko prvenstvo 2014. Sjetismo se riječi Mladena Delića koji je komentirao utakmicu reprezentacije bivše države: "Ne sam, Safete!" Iako je mogao puno toga sam!
Euro 2024. pokazao je kuda ide nogomet. Igra se brže, čvršće, okomitije, po mušketirskom načelu "svi za jednog, jedan za sve". Bez jakih krila više se ne može do nogometnih visina. Što su zorno pokazali Španjolci s Yamalom i Williamsom na krilima koja se zabijaju u sredinu. Pokazalo su da su dribling i udarac najbitniji u nogometu, uz zdušno poštovanje prema trci, snazi i taktici. Kad su pitali Bernarda Vukasa, po mnogima najboljeg nogometaša splitskog Hajduka svih vremena, kako bi on protiv Herrerina bunkera, odgovorio je:
- Predriblao bih pet igrača i zabio gol!
Brojne utakmice u Njemačkoj bile su ispod razine Eura. Bilo je previše utakmica s "parkiranim autobusima" ispred vratara, premalo driblinga i duplih pasova, preciznih udaraca na gol. Nismo vidjeli poneki "sombrero" ili "oxfor", "tuneli", "bicikli" i "felše" bili su rijetkost. Pamtit ćemo dribling "u zraku" Danija Olma u stilu Pelea. Neke utakmice bile su dosadne, preteške za gledati. Za takve je utakmice slavni radijski reporter Ivo Tomić znao reći:
- Kao da gledamo izravni prijenos plime i oseke!
Mujo je nazočio jednoj dosadnoj utakmici i počeo pljeskati, pa ga upitaše:
- Komu i čemu ti plješćeš?
- Plješćem ovima što zvižde - objasnio im je.
Vidljivo je bilo da je kod mnogih igrača došlo do zamora materijala zbog previše teških utakmica u sezoni. Marketing i novac od nogometaša pravi moderne gladijatore pa će valjati možda prijeći na "leteće" izmjene, kao u drugim loptaškim sportovima. Bilo je i previše "sumnjivih" odluka arbitara na terenu i u VAR sobi. Opravdano se postavlja pitanje je li suđenje u korist favoriziranih rezultat nekog dogovora na vrhu ili rezultat arbitarskog dna na terenu i u VAR sobi. Nekada su suci bili zrak, a neki su i prije i danas za one slabije – mrak! Danas često samo zato što nova sudačka pravila ne razumiju ni brojni suci, a kamoli publika. FIFA i UEFA moraju ozbiljno razmisliti o svemu, utrka za novcem može uništiti nogomet. Valja promovirati atraktivan, napadački i tehnički dotjeran nogomet. Na cijeni su snažni brzanci, ali o pobjedniku odlučuju – nogometni genijalci! Zbog njih publika dolazi na tribine i pred televizijske ekrane. Što nas podsjeti na slučaj kad su baka i unuk gledali dosadnu utakmicu pa je baka zaspala. Utakmica je završila, počeo je prijenos teniskog meča, a baka se probudi i reče:
- Što je ovo, ostala samo dvojica! •
