Zrak
Vrijeme vani je tmurno, a kiša rosi pa stane. Nije pogodno za šetnju pa sjedim pokraj svoga prozora i razmišljam. Vrijeme je sjetve, ali to je jednostavno nemoguće. Kada je trebala biti zima sa snijegom, mi smo imali toplo proljetno vrijeme pa sada sve kasni. To je potvrda za ono što naši znanstvenici već dugo upozoravaju, ali bezuspješno, da bilo što pokrenemo da nam ne bude kasno.
Godinama su znanstvenici govorili o tome da se vrijeme mijenja, a utjecaj čovjeka u tome je značajan. Treba poduzeti korake da se zaustavi zatopljenje i promjena klime. Dugo se na to ljudi oglušuju, osobito oni koji su najveći krivci.
U okviru Ujedinjenih naroda održano je nekoliko svjetskih konferencija o klimi. Među tim sastancima vrijedi spomenuti Protokol iz Kyota u Japanu od 11. prosinca 1997.
Cilj konferencije bio je globalno smanjenje CO2 i ostalih stakleničkih plinova u zraku. Do 2006. ovaj je protokol potpisalo 170 država, ali dogovor postignut u Kyotu nije bilo moguće primijeniti dok ga nije potpisalo 55% potpisnika.
Godine 2005., 16. svibnja, Rusija, kao jedan od važnih zagađivača, potpisala je protokol, čime je postignuto 61%. Godine 2020. istekla je pravna obveza Protokola iz Kyota, a zamijenio ga je Pariški sporazum.
Cilj sporazuma bio je ubrzavanje napora za ograničavanje globalnog zagrijavanja. Važno je spomenuti da je ovaj put SAD bio potpisnik tog sporazuma. Međutim, kada je istekao mandat predsjedniku Obami, a njega zamijenio novi predsjednik Trump, jedna od prvih njegovih naredbi bio je opoziv potpisa bivšeg predsjednika Obame, tako da SAD više nije bio potpisnik Pariškog sporazuma. Razlog: bilo je to preskupo za SAD, što nije u njihovu interesu. Dok ovo pišem, ping-pong loptica je vraćena jer je novi predsjednik SAD-a Biden odmah ponovno potpisao Pariški sporazum, i to 19. veljače 2021. godine.
Važnost Pariškog sporazuma jest konačno poduzimanje praktičnih koraka za zaustavljanje zatopljenja i promjene klime jer je utjecaj globalnog zatopljenja već jasno dokazan. Preko svih sredstava informiranja: TV-a, interneta, vijesti... predočeno je da je došlo do ozbiljnoga smanjenja leda na Sjevernom polu, a takvo stanje negativno djeluje na životinje koje tamo žive (polarni medvjed...). Visina mora narast će ako nestaje leda na Arktiku. Veća opasnost prijeti svijetu ako se otopi i nestane led na Južnom polu, Antarktici. Time će visina mora općenito narasti, tako da će otoci, osobito u Tihom oceanu, biti ugroženi. Neki će u potpunosti nestati. Ugrozit će obalno područje svih zemalja. Rezultat toga bit će repriza migranata u čitavom svijetu. Ljudi koji su dosad živjeli na tim otocima moraju se obvezno iseliti jer ne možemo dopustiti da oni izgube život ako su izgubili dom svoj.
Naši stari kažu kako se bolje uči od tuđeg iskustva nego od svoga. Zar već nismo vidjeli teške ljudske probleme nakon ratova u Iraku, Siriji i Libiji, a sada u Ukrajini...? Smatram kako se sve to moglo izbjegavati, ali nije postojala dobra ljudska volja. Ako sada ne postupimo pravilno i dopustimo vremenu da podivlja, stanje u svijetu bit će mnogo teže nego dosad. Dotok imigranata sa svih strana izazvat će nemir među ljudima. Već smo to vidjeli.
Vode
Promjena sastava zraka nije jedini negativni čimbenik zbog djelovanja čovjeka. Mi, ljudi, osim zraka, zagađujemo vode, potoke i rijeke do te mjere da se dosta rijeka u brojnim zemljama ne može izravno koristiti kao pitka voda. Treba skupo pročistiti takve vode, a tek onda se mogu piti. Često nas upozoravaju nakon obilnije kiše da obvezno kuhamo vodu prije korištenja za piće. Narodi gotovo svih zemalja svijeta bacaju smeće u more. Možda oni čija zemlja nema morsku obalu misle da nisu sudionici toga. Varaju se. Smeće koje svugdje bacaju, pa i u potoke, na kraju završava u manjim rijekama, potom u većim, a na kraju u moru, svim morima čitavog svijeta. Rezultat toga je – svi mi koristimo more kao smetlište svijeta. Kaže narodna: daleko od očiju, daleko od srca. Ljudi koji ne žive pored mora ne vide rezultat svojih nemarnih ponašanja. Ipak, kao što sam spomenuo, sve smeće koje dospijeva u vode bilo gdje na kraju završava u velikom svjetskom smetlištu, moru.
Ovo ću potkrijepiti primjerom iz moje rodne zemlje Gane. Nekada su ribari s mora lovili dosta ribe. Lani su, kao i uvijek, otišli na morsku pučinu loviti teški teret, a to znači obilni ulov. Kada su na obalu izvukli mrežu, nažalost, nije bilo ribe. Sav teret bilo je morsko smeće. Moderna tehnologija olakšava nam život, ali u nekim aspektima donijela nam je zlo. U vrijeme kada sam živio u Gani, vidio sam dosta čiste zelene rijeke koja se mogla izravno piti. Dok ovdje u BiH dobivao sam informacije od prijatelja i rodbine, a katkad i preko TV-a. Gana je dobila ime nakon što su se britanska kolonija Zlatna Obala i Britanski Togo spajali i otišli u neovisno samoupravnu državu. Gana ima dosta zlata i zbog toga trenutačno veliki problem od bespravnih kopača zlata, s time njihov rad ozbiljno zagađuje rijeke. Rezultat toga je da nestaje onih pitkih rijeka moga djetinjstva. Ovakve zagađene rijeke nemaju ribe, a otrovi od ispiranja zlata idu izravno u more (Gvinejski zaljev).
Nije rezultat toga bespravno kopanje zlata, popularno se zove GALAMSEY, jedino zagađenje vode. Kako je voda zagađena, ono negativno djeluje na poljoprivredu. Gana je poljoprivredna zemlja. Ovaj kratak opis nekih velikih problema iz jedne je relativno male afričke države, ali nije Gana sama. Slične probleme ima Kongo te zbog nafte Nigerija. Neuspjeh da se stane s ovakvim praksama može se naći u “virusu” čiji je pravi naziv korupcija.
More - otoci smeće
Moderni način življenja čovjeka jako loše djeluje na život u samom moru. Mi proto trujemo more i životinje smećem koje bacamo, a ono je pretežito sastavljeno od plastike svih dimenzija. Veće ribe gutaju veće komade plastike, a sitnije se zadovoljavaju gutanjem sitnijih komada plastike.
Otok plastike: u godini 1977. znanstvenici su otkrili da u moru postoji veliki otok smeća veličine 600.000 km2. Otok smeća sastavljen je pretežno od plastičnih otpadnih materijala koji smo odbacili izravno ili posredno preko rijeka u more. Taj otok leži između Havaja i Kalifornije. Sada je taj otok smeća narastao na oko 1,6 milijuna km2, a to je veličine kao dva Teksasa ili tri Francuske.
Po slobodnoj ocjeni, taj otok smeća je težak oko 80.000 tona, a sastavljen pretežito od 1800 milijardi komada plastike.
U morima svijeta postoje brojni otoci smeća, ima ih otprilike pet ili šest. Najveći otok smeća je Istočni Pacifik, koji se nalazi oko 2000 km od Kalifornije. Postoji i Zapadni pacifički otok smeća blizu Japana, ali i još tri slična otoka smeća.
Znanstvenici su nabrojili i šesti otok koji se nalazi unutar samog Arktičkog kruga, u Barentsovu moru. Računa se da 70 posto morskog otpada tone na dno mora.
Smeće koje pada na dno mora blokira sunčeve zrake da prodiru na dno pa je onemogućen rast algi i planktona, hrane za neke morske životinje. Nađeni su čak tragovi zagađenja u Marijanskoj brazdi, koje je najdublje izmjereno mjesto ispod mora.
Oko 46% plastike podrijetlom iz Europe izvozi se u druge siromašne zemljama uz naplate, a ono služi za kao deponij za plastični otpad. Zbog toga su europska mora manje zagađena.
Postoji ipak zagađenje u Sjevernom moru, a podrijetlom je iz Europe i Sjeverne Amerike. Po slobodnoj ocjeni, do godine 2050. u oceanima će biti više plastike nego ribe.
Narod koji živi u unutrašnjosti zemlje nije svjestan da postoji veliki problem s plastičnim otpadom u moru. Pregledom sastava plastičnog otpada nađemo i razne plastične predmete. Među tim predmetima je nađeno plastičnih držača za cigarete. Raznih plastičnih boca, čepova, plastičnih vreća te pribor za jelo, plastične ambalaže, košare, slamke...
Mi bacamo sve te plastične predmete u smeće, a onda u potocima te rijeke konačno dospiju u more kao glavno mjesto za deponij smeća.
Nakon svega izloženog vidi se da pred čovječanstvom postoji ogroman problem plastičnog otpada u svim morima.
Smatram da pojedinac bilo gdje na svijetu, ako ispravno o tome misli, može utjecati na to da smanjuje zagađenje mora preko rijeke. Očuvanjem vode, rijeke, čuvamo naš život jer osnova za život je voda - pitka voda, osim čistog zraka.
Smrt ribe
Zbog raznih plastičnih predmeta koji plivaju u moru te ribarskih mreža koje upliću u tim nakupinama plastično smeće, dosta morskih životinja nastrada. Oko 100.000 kitova ugine, a dnevno jako mnogo morskih ptica ugiba.
U vrijeme prije plastike bilo je mnogo ribe i ostalih morskih životinja u moru, a isto tako je bilo dosta biljaka.
Sada, osim navedenih problema, postoji još drugih, a možda veći problem je odumiranje koraljnih grebena u moru.
Uzroci smrti koralja
Postoje razni razlozi zbog kojih dolazi do smrti koraljnih grebena, tj. BLEACHING:
- povišenje temperature mora ili pad morske temperature na nisku razinu. Oba negativno utječu na rast koralja.
- promjena koncentracije kisika, pad kisika isto negativno djeluje na njih
- promjena saliniteta morske vode također djeluje na život koralja
- povećana UV radijacija i prisutnost titanij cijanida u morskoj vodi koji je sadržan u sredstvu za sunčanje, a koji i koriste brojni turisti na raznim plažama
- na kraju, porast same razine mora.
Svi ti čimbenici utječu negativno na rast koralja.
Što je koralj
Prvo moram istaknuti da koralj nije kamen. On je živo biće. Koralj je termin koji se koristi za morske životinje iz klase Anthozoa (korijen iz grčke je anthos - cvijetak). On je sastavljen od većeg ili manjeg broja sićušnih koraljnih bića, polipa koji na gornjem dijelu imaju usta s pipcima kojima ubacuju hranu. Njih više zajedno stvara skelet koji se zove koraljni greben. Unutar samog koralja žive druge životinje u simbiozi, a prisutnost ovih sićušnih životinja u koraljima daje razne boje u koraljnom grebenu. Kada koralj zbog navedenih razloga doživi šok, onda otpušta sićušne životinje, endosimbionti koji žive kod njih (kao podstanari) i tada koralj postaje blijed – mrtav.
Zašto su važni koralji
Koraljni greben važan je i zbog toga ih je nužno očuvati. Ima više razloga.
- Kao što sam opisao, koraljni grebeni su građeni od mnoštva sićušnih organizama i predstavljaju životne zajednice raznovrsnih organizama.
- Ono je stanište mnogih vrsta riba i ostalo morskih životinja, a koje su od velike ekonomske važnosti.
- Koraljni grebeni mogu biti mali, ali postoje i veliki koraljni grebeni. Na Maldivima se koraljni greben diže oko 2000 metara u visinu s morskog dna.
- Najveći i najpoznatiji koraljni greben nalazi se na sjeveroistoku Australije, a prostire se oko 2000 kilometara u dužinu i sastoji se od oko 900 raznih grebena vidljivih čak iz svemira.
U svijetu otprilike 30 milijuna ljudi zarađuje za život zahvaljujući čudesima koraljnih grebena - tu spadaju ribolov i turističkih djelatnosti. Vrijednost zarade se procjenjuje na oko 30 milijardi dolara godišnje.
- Važnost koraljnih grebena očituje se u tome što, iako ukupno koraljni grebeni zauzimaju 0,2% površine oceana, ipak u sebi nose oko 25% ukupno morskih biosustava.
- Osim toga, prisutnost koraljnih grebena prirodno štiti priobalna naselja i gradove od udara visokih valova, oluje i poplava.
- Osim fizičkih koristi koraljnih grebena i zaštite ljudske okoline, sada se i farmaceutska industrija sve više okreće prema moru kao izvoru novih lijekova od činitelja koraljnih grebena.
- Od tih kompleksnih ekosustava dobivaju razne sadržaje kojima liječe bolesti kao što su rak, Alzheimerova bolest pa bolesti kardiovaskularnog sustava.
Zašto očuvati koraljne grebene
Zbog svog prirodnog dobra odumiranje koraljnih grebena izazvat će nestanak mnoštva ribe i ostalih morskih životinja čije stanište je upravo na koraljnim grebenima.
Reperkusije takva stanja negativno će se odraziti na sve one ljudske zajednice čija egzistencija ovisi o koraljnim grebenima. Uništenje koraljnih grebena izazvat će glad i društveni nemir u regiji.
Na kraju treba istaknuti da je zbog svog prirodnog dobra veliki australski greben stavljen pod zaštitu UNESCO-a 2007. godine.
Sačuvajmo svi zajedno potoke, rijeke i, konačno, more! Isplatit će nam se.•
