Prije 75 godina u Mrkonjić Gradu održano je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Tada je rečeno kako Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Oni koji se najviše pozivaju na ZAVNOBiH ne priznaju jednu “sitnicu” – onu da BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. ZAVNOBiH nas podsjeti na misao Friedricha Schlegela, njemačkog književnog povjesničara i pjesnika: “Povjesničar je natraške okrenut prorok!” U BiH i oko nje puno je lažnih proroka koji natraške okreću i sadašnjost.
Prije 23 godine i nešto dana parafiran je Daytonski sporazum koji u slovu i duhu govori o tri konstitutivna naroda, hrvatskom, srpskom i bošnjačkom (u vrijeme ZAVNOBiH-a muslimanskom) kao natkrovljujućem načelu. E, onda su došle muke po Hrvatima. Ured OHR-a za ulogu ima provedbu Daytonskog sporazuma, ali se stavio iznad tog sporazuma i Ustava BiH te donio više od sto izmjena na štetu konstitutivnih Hrvata. Pridružio im se Robert Barry, šef Misije OESS-a, sa svojim izbornim pravilima po kojima Bošnjaci mogu izabrati šest Hrvata po svojoj volji, što je dovoljno da preglasaju (!) ostalih 11 Hrvata u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije BiH. Do Barryjevih amandmana u hrvatskom klubu Doma naroda FBiH bilo je 30 Hrvata, a odlučivala je natpolovična većina. No, s Barryjevim pravilima trećina je više od polovine. Pokazalo se da je, ako treba, dovoljno i manje. Sve po dva stiha iz guslarske pjesme: “Uze koplje kraljeviću Marko i prebi ga na tri polovine!”
No, Ustavni sud BiH po apelaciji Bože Ljubića donio je odluku o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda u tijelima vlasti. Po toj odluci Bošnjaci ne bi mogli preglasavati Hrvate u Domu naroda FBiH i Domu naroda BiH. No, što to vrijedi kad unitarističke i hegemonističke bošnjačke političke strukture, prerušene u “građansko” odijelo, do Ustava BiH drže kao do lanjskog snijega te stavljaju Ustav Federacije iznad Ustava države. I pri tom traže potporu autoriteta međunarodne zajednice. Pa je tu i tamo čak i imaju. Ako opet presude, unatoč tome što nemaju pravo presuđivati jer o tome po Ustavu BiH presuđuje Ustavni sud, može se dogoditi da se ponovno obesprave Hrvati i derogira njihova konstitutivnost i jednakopravnost. Nevjerojatno je da nekome može na pamet pasti to da Dom naroda pretvori u dom županija samo zato što Bošnjaci mogu izabrati baš tih šest Hrvata po svojoj volji jer imaju većinu u šest županija. Tako bi mogli izabrati još svojih šest Željka kako bi im bile ispunjene sve želje u Federaciji koja bi se pretvorila u Republiku Bošnjačku.
Sve se vidi iz aviona, a ponešto se vidi i iz Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta, koji je raspravljao o svemu tome te priprema odgovarajuću rezolutnu rezoluciju. Nije vrag da će je “građansko” Sarajevo rezolutno odbiti. Jer “građansko” Sarajevo priznaje samo sud svojih partija i ne želi da BiH bude i hrvatska i srpska i bošnjačka, već samo – “građanska”!
Inače, odnosi na čitavom Balkanu podsjećaju na nezgodnu zgodu s Mujom i punicom koja ga nije podnosila, ali ni on nju. Mujo reče Hasi:
- Punica mi bila u posjetu pa me Fata zamolila da je poljubim u obraz. I poljubim ti ja punicu u obraz, a ona vrisnu.
- A zašto vrisnu? – upita ga Haso.
- Ma, zaboravio ja izvadit cigaru iz usta – objasni mu Mujo.
Prošle su 23 godine od Daytonskog (ne)sporazuma, pješčani sat neodržive BiH samo što nije iscurio, a curi i iz pregrijanog bosanskog lonca. Potrošeno je previše vremena u održavanju neodrživoga, što podsjeti na razgovor ugodni između direktora željeznice i djelatnika koji odlazi u mirovinu. Direktor je darivao budućeg umirovljenika i poželio mu sretne umirovljeničke dane i lijepo se pozdraviše. No, bivši radnik se vrati i upita direktora:
- Direktore, prije nego odem, volio bih znati zašto sam ja 40 godina čekićem tukao u tračnice i kotače vlaka? •
