Živimo u vrijeme hibridnih ratova, potomcima hladnog rata, a kakvi će se voditi u budućnosti, pitanje je SAD-a, ali i drugih, starih i novih, sila. Sve ovisi od sve silnijim geostrateškim silnicama. Ratovalo se za teritorij, za porobljavnje s jedne strane i oslobađanje s druge, za moć, blaga, kapital. Pavao apostol u svojoj poslanici reče: “Ljubav prema novcu korijen je svemu zlu”. Pa i kad su ratovi u pitanju. Starčević će kazati da je naplaćen samo onaj rat kojim narod dobiva svoju slobodu. No, sve je više onih koji se drže “doktrine” po kojoj je rat nastavak politike drugim sredstvima. I one Machiavellijeve po kojoj cilj opravdava sredstvo. Pa sredstva na tom planu moćnima nisu u pitanju.
Bilo je jako vruće u vrijeme hladnoga rata, a onda bi jedni o’ladili druge i obratno. Znalo se puhati i na hladno. Sad se više ne zna tko “duva”, a tko ‘ladi. No, na djelu je globalno zagrijavanje, ne samo na klimatskom planu nego i na političkom.
Povijest je ubrzala tempo, sve nekako puno brže teče i prolazi, puno toga prebrzo dolazi. Puno je toga novoga što će brzo zastarjeti. Evo, na primjer, pojava kriptovalute uzdrmala je svijet. Mnogi ozbiljniji makroekonomisti nisu je u početku smatrali ozbiljnom, a onda su se i oni uozbiljili jer su shvatili da se kriptovalute ne šale. Nekada se jagmilo za dukate žute, a danas za kriptovalute. Brzo bi nas mogla stići i kriptovaluta Lidije Bačić koja je “zavrtila” pokoji hit i tijelom koje je fit. A tek što spremaju MMF i Svjetska banka.
Mnogi su skloni tvrditi da je za sve skupa u pitanju teorija zavjere ili nešto slično. Te vražje teorije zavjere ne bi bile toliko sporne da su koliko-toliko vjerodostojne. Kao i brojne druge teorije, i teorije zavjere nastale su vjerojatno iz obične prakse. Prije će biti da se iza puno toga krije ta prokleta lova, bila klasična ili ova nova u kriptopakiranju. Pa zbog toga veliki uvjeravaju male da prihvate dužno i nužno političko srodstvo kako bi ih uvalili u dužničko ropstvo. BiH je po tom pitanju u posebno delikatnoj situaciji jer umnogome zaostaje za razvijenijim svijetom. I što ona više zaostaje, njezini građani brže odlaze. Odgovorni moraju što odgovornije raditi na tome da BiH što brže dospije u tu Europu. Stigao je mak na konac, dotjeralo se cara do duvara. Mora se naći modus vivendi koji će jamčiti i nacionalna i građanska načela i prava. Inače će BiH ostati i bez nacija i bez građana. Za Hrvate u BiH moraju se osigurati jednakopravnost i legitimno predstavljanje u tijelima vlasti. To konačno podržavaju i relevantne europske institucije te ističu kako konačno treba u djela provesti odluku Ustavnoga suda BiH koja jamči legitimno predstavljanje bh. Hrvata. Nadamo se da će se te odluke ipak ispuniti i da to neće ići kao kod onog gospodina koji se namjerava odreći pušenja, ali mu ne ide i kaže:
- Zakunem se da ne pušim od sutra, probudim se, kad ono danas!
Može li ovakva neeuropska BiH u Europu, pitanje je SAD-a. I ne samo SAD-a, pita se nešto i Rusija, pa čak i Turska, a možda i Kina. Puno toga u vezi s mogućnošću ulaska ovakve BiH u EU podsjeća na vic o slonu i vinskoj mušici. Postavlja se pitanje:
- Što dobiješ križanjem slona i vinske mušice?
- Dobiješ Nobelovu nagradu – glasi odgovarajući odgovor.
Ako požuri, BiH se može ukrcati na europski brod skupa sa Srbijom i Crnom Gorom. Vrijeme u BiH u pravom smislu riječi relativna je kategorija, a datumi u BiH vrlo su diskutabilni pojmovi. Nadamo se da se utvrđeni rokovima ipak neće pobrkati kao kod Fate kad su je uoči Valentinova pitali:
- Što dođe 14. veljače?
- Osmi ožujka – ispali Fata.
Nadamo se da će se o otvorenim pitanjima u BiH i oko nje konačno otvoreno popričati na najvišim mogućim razinama. A neki bi konačno trebali preispitati svoje stavove koji podsjećaju na razgovor (ne)ugodni između Muje i Hase. Mujo se požali kako često govori ono što ne misli, a Haso mu predloži:
- Pa popričaj malo sam sa sobom!
- Popričam, popričam, ali ne možeš budali dokazat’ – objasni mu Mujo.
