Kako opisati osjećaj koji vas obuzme kad zalutate u neku trgovinu drvnom građom u Nizozemskoj i na policama vam se, u svoj svojoj raskoši, ukaže – Zagreb? Prodavač vas ponudi kavom i posjedne za stol od starog, masivnog, ispucalog, a prelijepog drveta. I kaže: to je također Zagreb. Jedna mala nizozemska firma, u čiji sam showroom u mjestu Gorinchem dolutao prošloga tjedna, nazvala je jedan od svojih vrhunskih proizvoda imenom hrvatskog glavnog grada.
Priča je zapravo nevjerojatna. Tvrtka je specijalizirana za predivnu, staru drvnu građu, a kad kažemo staru mislimo na 50 do 100, čak i 130 godina staru: drvo od kojih su prije toliko godina građene štale i kolibe, objekti koji su u međuvremenu napušteni, prodani, razmontirani, iskrojeni u čvrsti, novi, zapravo prastari proizvod koji je, dakle, možda prošao put od Slavonije do ovog mjesta u južnoj Holandiji i tu se sada prodaje pod nazivom Zagreb. Tvrtka ima i druge linije proizvoda, po istom principu, ali s drugih geografskih širina i dužina: drvo sa starih brvnara u austrijskim Alpama prodaje se pod nazivom Innsbruck, drvo sa starih kanadskih koliba pod nazivom Toronto, drvo sa starih američkih štala i kućica prodaje se kao linija Pennsylvania… Kao da su sve najljepše napuštene drvene kućice svijeta preselile ovdje, u ovo skladište u Nizozemskoj, i sad čekaju da ih se za sljedećih 50 ili 100 godina aplicira kao kuhinjske fronte, zidne panele, stepenice, stolove ili šankove u domovima s dovoljno stila i dovoljno novca po bogatoj Europi. Ali zašto sve ovo spominjem, zbog čega je to bitno u stvarnom svijetu, izvan rubrika Dom, Vrt, Living i slično? Zato što činjenica da stari, prije stoljeća posječen i iskorišten slavonski hrast nalazi svoj novi život kao skup i kvalitetan proizvod za 21. stoljeće, ali ne u Hrvatskoj, nego u Nizozemskoj, govori ponešto o tome za što smo, kao društvo i kao poduzetnici, sposobni. Za hvaliti se predivnim resursima i životnim prostorom, što smo naslijedili, ali pitanje je jesmo li i oplemenili? To da, za to smo itekako sposobni. Za žaliti se kako nam neki stranac uzima nešto naše, zanemarujući činjenicu da u toj priči nije bitno tko je stranac, nego tko je sposoban i ima ideju? Za to smo isto sposobni. Sposobnosti koje tek trebamo razviti u većoj mjeri, sposobnosti koje nam kao društvu trebaju, su te koje vidimo u Nizozemskoj. Nije ta firma nikog opljačkala, niti ikome išta otela, nego je razvila zdravu ideju koja se temelji na trgovini (kupi kvalitetan materijal starih brvnara iz raznih dijelova svijeta, gdje se tradicionalno koristilo najkvalitetnije drvo) i na dodanoj vrijednosti (staro drvo iskrojeno je majstorski, čak i ojačano u pozadini s još dva sloja novog drveta, kako bi proizvod bio savršen). To je ono što deindustrijaliziranoj Hrvatskoj očajnički treba: proizvodnja, proizvodnja, proizvodnja. Pametna proizvodnja, ona koja stvara dodanu vrijednost. Ne ona koja izvozi sirovinu bez ikakve ili bez puno dodane vrijednosti, ostavljajući nekom drugom u kontinentalnom ili globalnom proizvodnom lancu da doda tu najvažniju vrijednost i ostvari tu zaradu. Staro drvo je lijep primjer, ali nije, naravno, najbitnije. Ali proizvodnja najmodernijeg cjepiva bome jest bitna. Zato je najava globalnog farmaceutskog diva Pfizer da će svoje, tj. BioNTechovo cjepivo protiv Covida-19 proizvoditi uz pomoć sastojaka proizvedenih u pogonu u Savskom Marofu kod Zaprešića jedna od najboljih vijesti u posljednje vrijeme. To su vijesti koje treba slaviti. Takvih vijesti treba nam još – puta sto. Ali to nisu događaji koji se razviju sami od sebe. Treba puno truda. U ovom konkretnom slučaju, malu ali bitnu ulogu imala je i Europska komisija, u kojoj povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton već mjesecima ima posebnu ulogu “provodadžije” – spaja proizvođače cjepiva s proizvodnim kapacitetima u državama članicama koji im mogu pomoći. Pogon u Savskom Marofu relativno je brzo ugrađen u lanac proizvodnje BioNTechova cjepiva jer je već u vlasništvu Pfizera i već postoji iskustvo provjerene suradnje. Ali europski provodadžija/povjerenik Breton pokušava spojiti i neke koji nisu dosad nikad konkretno surađivali, tako da se može dogoditi da još netko iz Hrvatske sklopi suradnju i počne surađivati u proizvodnji cjepiva protiv Covida-19. To su ti konkretni primjeri koristi koju Hrvatska može imati od članstva u Europskoj uniji i najvećem jedinstvenom tržištu na svijetu. Primjeri kakvih nam treba još – puta sto.
