U povodu obljetnice Oluje u Kninu, predsjednik Zoran Milanović ponovno će odlikovati postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Jedno odličje odlazi Vojnoj policiji HVO-a, a drugo Postrojbi za posebne namjene “Ludvig Pavlović“, koje su djelovale na području tadašnje Herceg-Bosne.
Pokazalo se kako prošlogodišnje počasti - usprkos buri koja se podigla jer je odličje u ime postrojbe primio general Zlatan Mijo Jelić protiv kojeg je podignuta optužnica za ratne zločine u BiH – nisu bile tek izuzetak, nisu bile svojevrsni kuriozitet. Predsjednik Milanović lani je, dakle, Redom Nikole Šubića Zrinskog odlikovao 1. gardijsku brigadu HVO-a “Ante Bruno Bušić“, 2. gardijsku brigadu HVO-a, 3. gardijsku brigadu HVO-a Jastrebovi, 4. gardijsku brigadu HVO-a Sinovi Posavine te Specijalnu policija MUP-a HR Herceg-Bosne. “To je naš dug časti. Jedno malo ljepše građansko hvala”, istaknuo je tada predsjednik Milanović pa tim činom pokrenuo lavinu optužbi za dodvoravanje desnici koja ga je “žuljala” tijekom mandata na čelu vlade.
No, čini se kako je kod predsjednika ipak riječ o sazrijevanju na svim poljima na kojima se sazrijevati može, onom političkom, povijesnom pa i osobnom. Pritom ne treba odbaciti mogućnost da je tijekom premijerskog mandata bio i pogrešno savjetovan ili su mu prioriteti tijekom tih godina bili posve drugačiji.
No, brojni susreti s populacijom branitelja, pa i visokih časnika iz redova HV-a i HVO-a, otkako sjedi na Pantovčaku, urodili su plodom ponajprije zato što ih je predsjednik, kako doznajemo iz izvora u redovima veterana, pažljivo slušao. Također, važnu ulogu u pomicanju predsjednikova fokusa na zbivanja u Domovinskom ratu zasigurno je odigrao njegov savjetnik za veterane, umirovljeni general Marijan Mareković, koji zbog svog ratnog puta koji je prošao s Tigrovima, i danas uživa poštovanje u braniteljskim krugovima.
Stoga Milanovićev opipljivi respekt prema HVO-u ne bi trebao biti tako silno iznenađujući zaokret. Hrvatskom predsjedniku netko je naposljetku argumentirao da je Hercegovina itekako platila lojalnost Hrvatskoj u svim ratovima koji su se vodili na ovim područjima. I kako su Hercegovci među prvima uzeli oružje u ruke i krenuli u obranu Hrvatske dok je HVO istodobno u teškim vremenima agresije na BiH osigurao i zaštitu tamošnjih Hrvata te zaštitio njen suverenitet. Neovisnost i teritorijalna cjelovitost Hrvatske branila se na ratištima ne samo u Hrvatskoj, već i diljem BiH.
Netko je predsjedniku naposljetku ispričao kako je uloga i značaj HVO-a u Domovinskom ratu neraskidiv dio novije hrvatske povijesti. Hrvatska se, naime, branila na Kupresu, u Posavini i u dolini Neretve. Hrvatska se branila u Pologu gdje su goloruki Hercegovci zaustavili kolone tenkova koji su planirali presjeći Hrvatsku na dva dijela. HVO je nesporno branio teritorijalni integritet RH sudjelujući u brojnim operacijama u zapadnoj Bosni koje su prethodili operaciji Oluji kojom je Hrvatska izborila svoju slobodu. Naposljetku, postrojbe HVO-a zajamčile su opstanak Hrvata u BiH te s Hrvatskom vojskom stvorile pretpostavke za potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat u BiH. Usprkos čestom izvrtanju činjenica, Hrvatska je iz BiH branila svoje legitimne interese. Usprkos pokušajima revizije povijesnih događaja, riječ je bila o zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa.
Premda s nekoliko desetljeća zakašnjenja, predsjednik Milanović honoriranjem HVO-a ispravlja silnu nepravdu. Dobar je to vjetar u leđa u borbi za jednakopravnost i opstojnost bosanskohercegovačkih Hrvata u njihovoj matičnoj državi, gdje na potporu Zorana Milanovića itekako mogu računati.
