Rusija je u ponedjeljak napokon priznala, kroz usta glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova, da vodi energetski rat protiv Europe. I da najprije postupno smanjenje, a sada i puna obustava isporuke ruskog plina kroz Sjeverni tok 1, najveći plinovod koji povezuje Rusiju s Europom, nema veze ni s tehničkim održavanjem ni s popravcima turbine, nego Rusija to radi kako bi prisilila Zapad na prekid podrške Ukrajini, na koju je Rusija izvršila agresiju. Sjeverni tok 1 neće raditi dok se ne povuku zapadne sankcije protiv Rusije, rekao je Peskov.
Tihi energetski rat, koji u kremaljskim glavama očito traje još od ljeta 2021., kad je Gazprom počeo povlačiti poteze koji su podizali cijenu plina u Europi, sada dakle prerasta u otvoreni energetski rat. Europu, nažalost, čeka energetska kriza kakva nije viđena od naftnih šokova 1970-ih, prognozira think-tank institut Bruegel. Svi se slažu u tome da slijedi kriza i teška zima, i to ne jedna zima, ova nadolazeća, već nekoliko zima. Ono oko čega se svi u Europskoj uniji tek trebaju složiti jest kakvim sve zajedničkih, europskim mjerama mogu biti ublaženi učinci te krize. Već je uveden niz nacionalnih mjera pomoći kućanstvima i gospodarstvu u raznim državama članicama. Ali, kao i na početku globalne pandemije, nekoordinirane nacionalne mjere takvih razmjera stvaraju rizik od fragmentacije jedinstvenog tržišta. Do srijede sljedećeg tjedna, kad predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u Strasbourgu drži godišnji govor o stanju Unije, ideje koje sada kolaju bit će, neslužbeno doznajemo, pretočene u formalne prijedloge koji bi trebali biti usvojeni na razini Vijeća EU, svih 27 država članica, vrlo brzo. Osim ako se Viktor Orbán ne sjeti da mu nešto od predloženog ne odgovara, kao što se sjetio kod usvajanja embarga na uvoz ruske nafte (koji tek počinje stupati na snagu 5. prosinca).
Institut Bruegel zastupa stav da će prekomjeran fokus na nacionalne mjere u energetskoj krizi zapravo imati učinak podrivanja sposobnosti Europe, svih država zajedno, da se nosi s tom i takvom krizom. Kao i puno puta do sada, traži se europsko rješenje koje će biti veliko, hrabro i ići dalje od onoga kuda je EU dosad kročila, transformirajući tako i samu EU. Često i mi novinari, a i šira javnost, u svakoj sličnoj krizi pohrlimo u pretpostavku da će EU oslabjeti, ili se čak i raspasti, a zapravo je hitanje u takvo razmišljanje vrlo površno i pogrešno jer svi primjeri do sada govore da je logičnije pitati: kako će kriza ojačati EU? Kako će natjerati europske države i njihove lidere da smisle nešto novo u tom, konstantno mijenjajućem, procesu europskih integracija? Tako je i sada, premda ova situacija zaista jest specifična jer protiv EU se nisu udružile nepovoljne okolnosti, nego s druge strane netko aktivno pokreće i vodi rat. Postoji i određen splet okolnosti – na primjer, kvarovi na francuskim nuklearkama i rekordna suša, koji pogoršavaju situaciju s cijenom struje baš sada, kad je cijena zbog ponašanja Rusije porasla 580 posto – ali u prvom redu postoji Putin i njegove "aktivne mjere".
Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck izjavio je da ruski plin više nema nikakvu ulogu u njegovim kalkulacijama. Jedina stvar koja pouzdano dolazi iz Rusije su laži, dodao je Habeck.
Događa se golema promjena, ne samo za Njemačku, Europu, nego i za Rusiju. Donedavno su svi ponavljali argument da je plin tekao i u najgorim danima hladnog rata, da je uvijek ta trgovina bila odvojena od političkih (ne)prijateljstava, pa će slijedom toga uvijek tako i biti. Kako je samo spektakularno poginuo taj naivni argument! Ruski predsjednik Vladimir Putin dugo se spremao na sve ovo. Njegovo ponašanje nosi rizik i za Rusiju, koja je upravo uništila svoju reputaciju razumnog, pouzdanog prodavatelja plina i nafte. Uništila tu reputaciju na za sebe najvažnijem tržištu, u Europi, prema kojoj vode praktično svi njezini plinovodi. Ali, Putin s tim rizikom može živjeti: zar će ga netko zbog nezadovoljstva njegovom politikom smijeniti na izborima? Europski političari nemaju takav izopačeni luksuz koji imaju autokrati. Zbog nezadovoljstva mogu već sutra dobiti cipelu od birača. No, unatoč svemu tome, Europa može, i mora, prevladati ovu krizu, koja se već sad može nazivati energetskim ratom. Bit će teško, trajat će neizvjesno dugo, ali Putin ne smije pobijediti.
