Evo, stiže i klimatsko proljeće, a meteorolozi poručuju da zimi nije kraj te da još nije vrijeme za odlaganje lopata za snijeg. A kad smo kod lopate, prisjetimo se nezgodne zgode s njom. Nekome se sudilo zbog toga što je neke premlatio lopatom, a jedan od nazočnih u sudnici stalno je vikao:
- Đubre jedno, nula od čovjeka!
Sudac ga je nekoliko puta opominjao pa zatražio da mu objasni zašto to viče:
- Kako neću, kad god sam ga zamolio da mi posudi lopatu, kazao mi je da nema lopate – objasni vikač.
Mnogo toga u vezi s BiH kao da je nabacano lopatom, a odgovorni za to kažu da lopate uopće nemaju. Netko je kazao da od života ne očekuje ništa, ali da prihvaća sve, a mnogi u BiH očekuju sve, a ne prihvaćaju ništa! Puno toga u BiH davno je bilo zrelo je za mijenjanje, ali situacija nije bila zrela. Vrijeme je konačno sazrelo, nadamo se da neće biti i uzavrelo. Samo da se ne bi aktualizirao jedan vic s početka ovog tisućljeća. U uglednom restoranu sjedila su dva još uglednija dužnosnika, a priključio im se treći.
- Kakve to planove kuhate? – upita pridošlica.
- Evo, kuhamo planove o tome kako nasanjkati bh. Hrvate i konobara – odgovoriše mu.
- A zašto konobara? – čudi se pridošlica.
- Eto, vidiš da nikoga ne zanima hoće li netko ili neće nasanjkati bh. Hrvate – zaključiše ova dvojica.
BiH je u povijesnom i ustavnom smislu država triju jednakopravnih konstitutivnih naroda i ostalih građana. To znaju i vrapci po bh. granama i krovovima, a mnogi se i dalje prave Toše i hoće bh. trokut s dvije ćoše. Pa umjesto na istostranični trokut više sliči na tupi kut. A rješenja im sliče rješenju lošeg đaka prvaka iz nezgodne zgode u drugom razredu dvije škole pod jednim krovom. Učiteljica na ploči napiše jednostavan zadatak: 3:3.
- Koliki je rezultat? – upita lošeg đaka.
- Neriješeno – sračuna učenik po logici sportskih rezultata. Slično računaju i neke politikantske strukture u BiH i oko nje, doduše – nesportski.
Iako bi za BiH bilo logičnije rješenje po načelu nekadašnje sportske prognoze i grafita: Ništa nas ne može iznenaditi, reče troznak! Sve drugo je opasna lutrija. Pogotovo kad su opasne i skupe igre u pitanju. BiH na svom putu za Europu sve više zaostaje za susjedima, a kaska i u gospodarskom smislu. Pa je ekonomska emigracija za sadašnju BiH puno puta nezgodnija pojava od političke emigracije za bivšu državu. U Europi traže bh. kuhare, ne zato što svi znaju za političke kuhinje u BiH, traže i zdravstvene djelatnike što za BiH nije nimalo zdravo, traže i krovopokrivače, ali ne zbog toga što u Europi znaju da se u BiH već dva desetljeća pokušava graditi krov bh. zgrade bez čvrstih temelja. Traženi su i fasaderi, možda i zato što Europljani znaju da je fasada u BiH zapravo temelj mnogočega. A postoji i povremena tradicija odlazaka na “privremeni” rad u inozemstvu, posebno s hrvatskih područja u BiH. Pa su mnogi bh. Hrvati uz svoj hrvatski materinski imali i “faterinski”, očinski jezik! U posljednjih desetak godina nestalo je 44.000 Hrvata iz BiH, prošle godine gotovo 12.000! Iseljavanje prijeti i drugima u BiH, pa i trećima, kao i ostalima. I što onda BiH preostaje? Ako BiH što skorije ne bude u Europi, u Europu će otići njezini narodi i građani. A BiH će otići u povijest kojoj se prečesto vraćaju oni koji BiH od Europe odvraćaju. Pa često svraćaju tamo odakle se BiH treba odmaknuti. Jer bi je to moglo – smaknuti. Hrvatski narodni sabor ponudio je rješenja koja svima u BiH mogu značiti prava osvježenja. Nadamo se da se ponovo u BiH neće prodavati stare, potrošne fore. Kao u zgodnoj zgodi s prodavačem pregorjelih žarulje na buvljaku:
- Crknute žarulje, crknute žarulje, navali narode – vikao je.
- Pa tko će ti kupiti crknute žarulje? – upita ga netko.
- Pa da poslije zamijeniš u poduzeću – objasni mu meštar od zanata.
BiH je trebala puno toga naučiti iz vlastitih grešaka, ali ne uči ni od drugih. A najbolje bi bilo po onoj: Ne učite od drugih, učite od – prvih
Skijo iza Gvozda