Veliki tjedan obilježio je veliki požar u glasovitoj katedrali Notre-Dame (Naša Gospa) u Parizu, simbolu kršćanstva i zapadne civilizacije. Ovaj požar biblijskog značenja na svoj način velika je opomena, veliki Božji znak. Na radost kršćana, trnova Kristova kruna spašena je iz goruće katedrale. To je poseban znak za svakog pravog kršćanina. Puno toga vezanog za požar u katedrali Notre-Dame dobiva biblijsku dimenziju, što bi mogao biti dobar predznak za novo uskrsnuće vjere posrnulog Zapada.
No, bilo je i naslađivanja. Posebno od nekih istočnih susjeda koji se kunu kako pripadaju kršćanskom svijetu. No, nešto im zapadna civilizacija nije po volji. Urođeni mrzitelji uvijek će naći “razlog” za izljeve mržnje, pakosti i zluradosti. Puno je onih koji “krokodilske suze” liju, a u duši se pakosno i zlobno smiju. Ne roni suze krokodil jer mu je žao žrtve, već zato što mu pljuvačna žlijezda dok tamani žrtvu iritira obližnju suznu žlijezdu. Nešto slično događa se pojedinim pakosnicima, bezdušnicima i bolesnim umovima, raspršivačima “fake newsa”, neinteligentnim suradnicima umjetne inteligencije... Posebno su licemjerni oni koji su uporni u “dokazivanju” toga kako su civilizaciju na prostoru današnje BiH donijeli oni koji su srušili oko 400 katoličkih crkava i 36 samostana.
Na društvenoj sceni sve je više raznih kvaziodličnika kojima patološki nedostaje lektire pa im Quasimodo, zvonar crkve Notre-Damea iz pera Victora Hugoa, ne znači ništa. Roman “Zvonar crkve Notre-Dame” nastao je početkom 19. stoljeća nakon što su je vandali Francuske revolucije bili devastirali. Od olova s krova izrađivali su metke, a od zvona topove! Desetak godina nakon pojave romana Victora Hugoa, tadašnja francuska vlada naredila je rekonstrukciju ranjene katedrale. Znano je da je Francuskom revolucijom počela devastacija kršćanske vjere u Francuskoj i drugim dijelovima Europe. S raznih strana udara se na živu Crkvu, sazdanu od vjere ljudi u Isusa Krista, Njegovo uskrsnuće i spas čovjeka. No, vjerujemo u novo uskrsnuće kršćanske Europe i Isusove žive Crkve.
U Velikom tjednu čuli smo velike nebuloze, i to od onih koji si umišljaju da su veliki umnici za sve sfere uma i duha. Nevjerojatno je to da je bivši predsjednik svih Hrvata nepodnošljivo lako kazao kako su 1945. godine “širokobriješki franjevci bili legitiman cilj vojnih djelovanja”. A mogao je zaviriti u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu i informirati se o partizanskim vojnim planovima za napad u kojima jasno stoji da nikakvo oružje i vojne utvrde nisu bili u prostorima crkve i samostana u Širokom Brijegu. Širokobriješki fratri nisu ubijeni u žaru borbe, 7. veljače 1945. godine, partizani su u širokobriješku crkvu i samostan ušli u deset sati, a ubijanje nevinih golorukih fratara počelo je u 16 sati. Boljševici u partizanskim odorama ukupno su ubili 66 nedužnih hercegovačkih fratara; jedan od egzekutora pitao je jednog Hercegovca:
- Zašto ste vi, hercegovački Hrvati, vezani za te vaše fratre?
- Zato što ste nam ih toliko malo živih ostavili – objasnio mu je Ero s ovoga svijeta.
Puno je onih u RH i BiH koji još vjeruju u laži jugokomunizma. Politički sljednici te ideologije, koji se kriju pod “građanskim” političkim odijelom, koriste se istim metodama i ne dopuštaju da se BiH izvuče iz ralja nemile prošlosti. BiH bi mogla postati izoliran otok u Europi ako unitarističke “građanske” strukture koje sebe sve češće zovu “bosanskim” nastave s politikom koja je neprispodobiva državi triju jednakopravnih naroda. Još nevjerojatnije je to da u BiH postoji barem milijun ljudi kojima je normalno to da Srbi biraju jednog člana Predsjedništva BiH, Bošnjaci dva člana, a Hrvati ni jednoga. Što nas podsjeti na sat matematike u jednoj bh. školi. Učiteljica pita Pericu:
- Ja imam četiri lopte, dadnem tebi pola od toga, koliko ćeš imati lopti?
- Imat ću tri lopte – sračuna Perica.
- Kako tri, zar nisu dvije? – čudi se učiteljica.
- Kako dvije, pa ja već imam jednu loptu – objasni joj Perica.
