Nakon predsjedničkih izbora u razjedinjenim Sjedinjenim Američkim Državama održani su lokalni izbori u razjedinjenoj državnoj zajednici triju konstitutivnih naroda smještenih u dvama daytonskim entitetima. Nekima je “bugarski vlak” digao tlak, a neki pobjednici lokalnih izbora imat će problema s poslijeizbornim koalicijama i kohabitacijama, pa bi stanje u nekim vijećima gradova i općina moglo podsjetiti na “bugarsku skupštinu”. Naime, SSSR se miješao u unutarnje stvari država članica Varšavskog pakta pa su Sovjeti više puta oštro reagirali na odluke bugarskog komunističkog parlamenta, što je dovodilo do raspuštanja, rasturanja bugarske skupštine. Pa se onda za slične pojave u politici zna reći: “Rasturiše ih k’o bugarsku skupštinu!” Brojni analitičari kazali su kako je došlo do velikih, doduše ne tektonskih, promjena, ali morali su priznati da su HDZ BiH, SDA i SNSD prošli najbolje unatoč tome što je Dodik izgubio Banju Luku, a Izetbegović Sarajevo. No ima tu još puno toga za igrati. Što nas podsjeti na razgovor neugodni između Muje i Fate:
- Mujo, zašto me varaš sa susjedom?
- Ja imam tebe, ti imaš mene, a ona nema nikoga – objasni joj Mujo.
Nigdje na svijetu nije se dogodilo nešto kao na izborima u BiH – ima slučajeva da pojedini kandidati nisu imali ni jedan glas, što će reći da ni sam kandidat nije glasao za sebe. Jednog koji je imao svega dva glasa napala je supruga riječima:
- Znala sam da imaš ljubavnicu!
HDZ BiH apsolutni je pobjednik u općinama i gradovima s hrvatskom većinom. “Građanske” strukture likovale su nakon što su čule da u Rami nije pobijedio HDZ BiH, kao da HDZ 1990. nije članica Hrvatskog narodnog sabora BiH, kao da HDZ BiH i HDZ 1990. nisu imali zajedničke kandidate u općinama gdje Hrvati nisu u velikoj većini. Izborni rezultati HDZ-a BiH i stranaka koje okuplja HNS BiH pokazali su da predstavljaju veliku političku snagu hrvatskog naroda u BiH, što je jako bitno u kontekstu izmjena izbornog zakonodavstva i ustavnih reformi. To bi, valjda, konačno trebali shvatiti svi oni koji kane od države triju konstitutivnih naroda stvoriti “građansku”, to jest unitarnu BiH, državu jednog naroda.
Dan državnosti BiH, koji pada za dva dana, trebao bi biti u znaku one poznate sa zasjedanja ZAVNOBiH-a da Bosna i Hercegovina nije ni hrvatska, ni muslimanska, ni srpska, nego i hrvatska, i muslimanska (sada bošnjačka), i srpska! Prije dva dana obilježena je 25. obljetnica parafiranja Daytonskog sporazuma i Ustava BiH (aneksa IV. tog sporazuma), čije je natkrovljujuće načelo da je BiH država triju konstitutivnih naroda, što je po apelaciji Alije Izetbegovića 2000. godine potvrdio i Ustavni sud BiH, kao i u predmetu “Ljubić”. Pa ispadaju više nego smiješni oni koji ruše temelje BiH da bi sagradili “građanski” krov koji bi zapravo bio “čardak ni na nebu ni na zemlji”!
Obilježena je 29. godišnjica utemeljenja HZ HB, a počela je predizborna kampanja za izbore u Mostaru. Dan za megdan nakon 12 godina pada 20. prosinca. “Snage za obranu Bosne” napinju se iz petnih žila kako s manje birača osvojiti glavni grad Hercegovine.
Povijest je učiteljica i mučiteljica života i suživota. Pa se događanja iz starih vremena vraćaju u nova, nekad kao tragedija, nekad kao komedija, nekad kao farsa, nekad kao teatar apsurda. Potpisano je puno toga dobroga do čega političko Sarajevo drži kao do lanjskog snijega. Što podsjeća na nezgodnu zgodu s Mujom i Amerikancem. Naime, ličilac Mujo, vlasnik privatne radnje “Balkan”, na natječaju je dobio posao bojanja jahte bogatog Amerikanca, usidrene na Jadranu. Mujo se prihvatio posla i nakon mjesec dana dolazi Amer vidjeti svježe obojenu jahtu. Na prvi pogled bio je više nego oduševljen, a onda je otišao pogledati jahtu s druge strane i ostao više nego preneražen. Mujo drugu stranu broda nije ni taknuo četkom! Kad je došao sebi, Amerikanac upita Muju zašto nije obojio i drugu stranu jahte, a u Mujo iz džepa izvadi ugovor i počne čitati: “Ugovor o bojanju jahte između ličioca Muje, vlasnika radnje ‘Balkan’, s jedne strane i Johna Smitha, vlasnika jahte, s druge strane!”
- Šefe, ja sam svoju stranu obojio. U čemu je problem? - upita Mujo. •
•
Mi u Bosni volimo cardake ni na nebu ni na zemlji zato, jer kao nekada stari Bosnjani, a danas kao muslimani, zivimo sedam zivota u sedam vremena i sedam prostora. To je «setting» koji nam je obznanjen pa ono sto u jednom zivotu sanjamo, u kasnijem gradimo i tako redom. To je malo teze za shvatiti od Suje, Fate i Muje.