Kažu da se u veljači prevrtači najviše laže jer drugi mjesec u godini ima samo 28 dana. No, spin doktori, đavolski odvjetnici, raspršivači “fake newsa” i slični za to puno i ne mare, pred njima je čitava godina. U sarajevskoj “građanskoj” čaršiji za sada su malo zbunjeni, iznenađeni i šokirani nakon što im u tehničkom smislu nije uspio inženjering oko sastavljanja federalne i državne zakonodavne vlasti po svojim političkim aršinima. Razbijaju glavu zbog toga što u hrvatski klub Doma naroda Federacije BiH nisu uspjeli ugurati “svojih” šest Hrvata pa je “građanski” kaput ostao kratkih rukava. Pa se glože sami sa sobom, a sve podsjeti na nezgodnu zgodu s Fatom, Mujom i njegovom ljubavnicom. Fata ih je zatekla skupa pa reče:
- Ja sam prosto iznenađena!
- Fato, mi smo iznenađeni, ti si šokirana – pouči je Mujo.
No, legitimni predstavnici bh. Hrvata ne bi smjeli previše slaviti zbog činjenice da kontroliraju vlast na federalnoj i državnoj razini te polovini županija, valja ustrajati na izmjeni Izbornog zakona po presudi Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”, kako na sljedećim općim izborima u Bosni i Hercegovini u sarajevskoj “građanskoj” kuhinji ne bi bosanskohercegovačkim Hrvatima skuhali kakvu begovu čorbu “a la” Komšić. Kako ne bi glasovi 24 Hrvata u Bosansko-podrinjskoj kantonu vrijedili jednako kao glasovi 36.000 Hrvata u Posavskoj županiji – 1400 puta više! Što je odviše i za sarajevsku “građansku” matematiku. Po kojoj se uvjereni Bošnjak (ne)mirna duše može kandidirati za mjesto u vlasti, koje pripada Hrvatu. Da se ne bi povećao broj Hrvata po zanimanju, koje nimalo ne zanima položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Iz sarajevskih “građanskih” opcija htjeli bi “zaustaviti Reuters” pa mediji pod njihovom kontrolom selekcioniraju vijesti po svom znanom načelu neprirodne i negativne selekcije. Svaku konstruktivnu ideju iz HDZ-a BiH i HNS-a BiH izvrću po “logici” pile naopako i tako pile grane i korijene države Bosne i Hercegovine. Božo Ljubić kazao je da rezolucija Europskog parlamenta snažno korespondenira s deklaracijom Hrvatskog sabora, a u “građanskom” Sarajevu s nepodnošljivom lakoćom reći će da je ta rezolucija šamar sveukupnoj hrvatskoj politici. Za svaku pozitivnu tezu imaju negativnu antitezu, za sve imaju “tuk na utuk”. A zapravo postoje deklaracije europskih institucija o nužnoj potrebi federalizacije BiH, koje su šamar “građanskoj” koncept BiH. I vrapci na krovovima u Bruxellesu vide prozirni plašt unitarističkog bosanstva i hegemonističkog projekta po mjeri većinskog naroda u BiH. Sarajevski pseudograđanski car je gol i svako malo zabije si autogol! Tako u pseudograđanskom Sarajevu “objašnjavaju” kako je etničko načelo ustroja višenacionalnih država postalo zastarjelo, neeuropski, a Bruxelles se nalazi u Belgiji čiji Ustav podrazumijeva i etničko načelo jer su Flamanci, Valonci i Nijemci (kojih je samo 70-ak tisuća) u toj državi konstitutivni. Konsocijacija je jedini način upravljanja u državi s više konstitutivnih nacija, ali kako je sprovesti u djelo u BiH u kojoj je previše onih koji uporno tvrde da u toj državi postoji samo jedna nacija – bosanska, kao drugo ime za bošnjačku. Kao vole Zapad, a na srcu im je nešto posve suprotno. Samo da ne bi bilo kao u razgovoru (ne)ugodnom između oca i sina.
- Tata, jesi li ikada bio zaljubljen u učiteljicu? – upita sinčić.
- Jesam, sine – odgovori otac.
- I što je bilo?
- Kad je tvoja mama saznala, prebacila te u drugu školu – objasni otac.
Igra brojki u BiH se nastavlja. Daytonska BiH koncipirana je kao država dvaju entiteta i triju etniciteta, a u političkom Sarajevu svojski rade na tome da BiH u prvoj fazi pretvore u državu dvaju entiteta i dvaju etniciteta, a kasnije u državu jednog entiteta i jednog etniciteta. Igra brojki i slova u BiH podsjeti nas na nezgodnu zgodu kad se Mujo nakon nekoliko rakijica gladan vratio doma.
- Koliko ćeš sarmi? – upita ga Fata.
- Po Bologni, tri pa dvije – objasni joj ogladnjeli Mujo.
