Nekada je Bosna (s njom i Hercegovina, to jest Zemlja humska) šaptom pala. No, u vremenu današnjem sve više pada uz veliku galamu političkog Sarajeva. Bučna kampanja iz bh. metropole protiv HDZ-ova zahtjeva da se provede odluka Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda postaje zaglušujuća. Pa za neke vrijedi epigram Mirka Bogovića: “Tko drugoga rado kalja, sam obično malo valja!”.
Nevjerojatno je kako su bošnjački politički predstavnici toliko dugo uspijevali uvjeriti brojne međunarodne političke autoritete kako su samo oni i njihovi stavovi jamstvo stabilnosti BiH. Znali bi ih “prijeći” kao Mujo bogatog stranca u zrakoplovu, kojemu je bilo dosadno pa se htio poigrati s Mujom.
- Idemo se igrati kviza. Ja ću tebi postaviti pitanje pa ako ne budeš znao odgovor, dat ćeš mi pet eura. Ako ja ne budem znao odgovor na tvoje pitanje, ja ću tebi dati 500 eura.
- Može, složi se Mujo, a stranac postavi pitanje:
- Kolika je udaljenost Zemlje od Sunca?
Mujo nije znao odgovor, dadne strancu pet eura pa on njemu postavi pitanje:
- Što mu je to i to: ide gore s tri noge, a vraća se dolje s četiri noge?
Stranac nije znao odgovoriti i dadne Muji 500 eura. Potom ga počne mučiti znatiželja i upita Muju:
- Što je to što ide gore s tri noge, a vraća se dolje s četiri noge?
- Ne znam – odgovori Mujo i dadne strancu pet eura.
Nije vrag da inozemnim pravnim stručnjacima nije bilo jasno da po postojećem Izbornom zakonu Bošnjaci mogu izabrati šest “svojih” Hrvata u Dom naroda FBiH, dovoljnih da se potvrdi odluka Zastupničkog doma FBiH, u kojem sjedi tri puta više Bošnjaka nego Hrvata. U pregovore oko izmjena Izbornog zakona umiješala se i Venecijanska komisija. Nije za vjerovati da pravnim stručnjacima u Venecijanskoj komisiji nije jasno da prijedlozi bošnjačkih stranaka ne drže vodu. Kao što ne drži vodu puno toga u Veneciji. Iako leži na hrvatskim hrastovima (onima s Velebita). Pa ako svaka županija mora imati barem jednog zastupnika u Domu naroda FBiH iz sva tri konstitutivna naroda, neka se broj zastupnika poveća – po Daytonu hrvatskih zastupnika bilo je 30! I sve je funkcioniralo dok se nisu umiješali oni koji bi daytonsko čedo trebali ljuljati, a ne – poljuljati! Odličan je prijedlog mostarskog IDPI-ja, matematički model s izbornim koeficijentima – po županijama bi se odredio koeficijent svakom narodu, tako da se onemogući to da jedan narod drugom bira političke predstavnike. A više je nego odličan novi prijedlog HDZ-a – da se bira 16 zastupnika iz svakog naroda s područja u kojima je jedan narod u većini, dok bi jednog zastupnika birale županije u kojima pojedini narodi ne mogu ispuniti potrebnu vrijednost mandata.
Nadamo se da političko Sarajevo neće i dalje umjesto provedbe presude Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju tražiti zakonske rupe u koje bi gurnuli stvarnu hrvatsku konstitutivnost. Do sada su Dom naroda FBiH nastojali pretvoriti u dom županija, a Izetbegović je okrenuo tupu pilu naopako i rekao kako je konačno došlo vrijeme da se Bošnjaci suprotstave diktaturi manjine (Hrvata) nad većinom (Bošnjacima)! Kao da su Hrvati Bošnjacima birali političke predstavnike.
Izmjenama Izbornog zakona bavio se i Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC). Izgleda da je PIC shvatio ozbiljnost neozbiljnog ponašanja prema odluci Ustavnog suda. Valentin Inzko ističe da je najvažnije pitanje na koji će način biti popunjen Dom naroda FBiH jer je potrebno provesti odluku Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića. Hoće li bošnjačke stranke opet ono što je utvrdio PIC, mic po mic, naokolo-kole zaobići i po svome ići?
Kao da netko ne želi red u BiH, osim reda u javnim kuhinjama i reda pred šalterima voznih karata za inozemstvo u jednom pravcu. Igraju se jednostavnom matematikom koja je jasna i učenicima prvih razreda dviju škola pod jednim krovom u Federaciji dvaju naroda u jednom entitetu. Kao vic-maheri s matematičarima i decimalama igrom slova:
- Kako se matematičar “upucava” djevojci?
- De ci, mala?!
Često malo može značiti više nego puno. •
