Isus je u svim prigodama pozivao svoje sugovornike na obraćenje. Koristio je u svojim govorima brojne prispodobe kako bi slušatelje potakao na obraćenje. Na taj način vršio je volju svoga nebeskog Oca: “A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje me dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan: da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u Nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan”. (Iv 6,39-40)
Židovi su vjerovali kako su kazne posljedice grijeha. U trinaestom odlomku evanđelist Luka donosi dva teksta koja govore o tragičnim stradanjima kako bi i tim događajima potakao i opomenuo sugovornike na obraćenje.
Dok je Isus govorio o znakovima vremena, došli su neki da ga izvijeste što se dogodilo sa skupinom Galilejaca u Hramu. Rimski namjesnik Poncije Pilat dao je ubiti skupinu Galilejaca koji su hodočastili u Jeruzalem i žrtvovali u Hramu. Rezidencija Poncija Pilata bila je u Cezareji Primorskoj, ali za velike blagdane stolova bi u Jeruzalemu.
Bibličari tvrde da nema nigdje u drugim izvorima podatak o Galilejcima koje je Poncije Pilat dao pogubiti u Hramu. Isus, kad je čuo tu vijest, obratio se slušateljima: “Mislite li da su ti Galilejci, jer ako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca?” (Lk 13,2) Neki tumače kako su ti Galilejci izazvali neku pobunu u Hramu protiv rimske vlasti i da su zato stradali.
Zatim Isus sam iznosi slučaj u kojem je stradalo osamnaest osoba. Na njih se srušila kula u Siloamu. Neki kažu Šiloah, a to je bilo mjesto nedaleko od Jeruzalema. Danas se to mjesto zove Ain Silwan. Siloam je bio i ribnjak u Jeruzalemu. Isus koristi u svom govoru i pitanje: “Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Šiloahu i pobi ih, bijahu veći dužnici od drugih stanovnika Jeruzalema?” (Lk 13,4)
Nakon što je iznio svojim slušateljima ta dva žalosna slučaja, pozvao ih je na obraćenje.•
Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Šiloahu i pobi ih, bijahu veći dužnici od drugih stanovnika Jeruzalema?
