Na zahtjev bošnjačkog lidera Bakira Izetbegovića, tri strana i dva bošnjačka suca preglasala su svoje kolege u Ustavnom sudu BiH te donijela odluku o ukidanju praznika Dan Republike Srpske koji se slavi 9. siječnja. Za pet od devet sudaca sporno je bilo to što je taj dan zapravo pravoslavni blagdan svetog Stefana te da se s tim datumom ne mogu poistovjetiti nesrbi u RS-u. Kao da ima neki dan u godini kada se ne slavi neki svetac?! Izazvalo je to bijes srpskog naroda. Odluku su doživjeli kao nacionalno podrivanje njihova entiteta, što je udružilo posvađanu vlast i oporbu. Svi su jedinstveni u obrani nacionalnih interesa. Složni su kako ovakvu politički motiviranu odluku neće provoditi te su zaprijetili referendumom.
Ovaj sukob dodatno će komplicirati buduće odnose u BiH. Koji najčešće zapinju na različitom tumačenju prošlosti. Dovoljno je samo proanalizirati spektar proslava "državničkih" praznika posljednjih desetak dana. U drugoj polovici studenoga slavila su se četiri datuma kojima su tri naroda i "ostali" obilježavali četiri različite BiH. Bošnjaci su slavili (25. 11.) ZAVNOBiH-ovsku državu BiH, Srbi (21. 11.) daytonsku republiku, Hrvati (18. 11.) Herceg Bosnu, a oni koji žale za bivšom državom i zagovaraju građansku BiH obilježavali su (29. 11.) AVNOJ. Jednako, kao oko slavljenja Dana državnosti, tako nema ni jednoga drugog značajnog datuma oko kojega se u BiH mogu svi složiti.
Čak ni oko Nove godine. Dok će je Hrvati slaviti 1. siječnja, Srbi će je čestitati 14. siječnja, a dio muslimana već je 13. 10. proslavio Novu 1347. hidžretsku godinu. Dakako, slično je i s Božićem, Uskrsom, Vaskrsom, Bajramom... Unatoč svemu, svi ovi datumi oslikavaju duh multietničke i multikulturalne BiH. Njih treba doživljavati kao bogatstvo. U takvoj različitosti jedino međusobno poštovanje i uvažavanje može biti most između naroda i vjera. Opasno je prezirati ih i rušiti.
Zato je, najblaže rečeno, presuda Ustavnog suda u ovom trenutku BiH nepotrebna. Država je konačno krenula u reformske procese. Sada je, umjesto stvaranja pozitivnog ozračja za bržu provedbu reformi, sve vraćeno unatrag. Umjesto budućnošću, BiH se opet bavi prošlošću.
Tri strana suca, koja i ne žive u BiH, vraćaju se za svoje praznike kućama. Iza sebe ostavila su kaos. Baš kao i mnogi drugi koji su tu došli uzeti velik novac i instalirati interese svojih dalekih država. Izazivaju kontinuiranu nestabilnost u BiH kako bi u njoj Rusija, SAD, Europa, islamske zemlje lakše utvrđivali svoje utjecaje. Ako BiH i može preživjeti svoje različitosti, svakako ne može i one koje joj se nameću sa strane. Zato narodi moraju konačno reći dosta svim generatorima kaosa u BiH. Možda neka krenu upravo od stranaca u Ustavnom sudu BiH. Ionako su, prema dogovoru u Daytonu, trebali otići 2000. godine.*
Niko ovdje ne gleda pravo ovo je entitetski praznik u kojem žive tri naroda, a slavi se kao krsna slava i dan entiteta. Niko nije konstatovao ostala dva naroda o tome. Kako Hrvati sa 12% hoće trećinu vlasti i neće preglasavanje, a u RS dozvoljavaju da se čak narodi i nepitaju, a kamoli preglasavaju. To je ta vaša pravda. Sa piscem se može polemisati da li je bilo pametno u ovo vrjeme ova odluka, a sve ostalo je čista HDZova politika koja nema veze sa pravom.