Ušteda vremena i novca. Tako bi se moglo opisati stvaranje zaliha u kućanstvu koje o tome vodi brigu. Imati rezerve u svojoj kući nikad nije besmisleno. To su radile i naše bake i prabake, ali i stariji preci u vrijeme dok nije bilo hladnjaka, ledenica i ostalih čuda tehnike kojima danas raspolažemo.
No jedna je stvar raditi to racionalno, a drugo je panično gomilati zalihe do te mjere da se na kraju dobar dio kupljenog baci jer je prošao rok trajanja. Pa zbog toga u trgovinama vlada nestašica svega. Upravo to događalo se na početku pandemije, kad su najavljivali lockdown, a slično se ponavlja i sada. Pokazale su to i brojke, prema kojima Hrvati tjedno u domaćim trgovinama potroše oko 160 milijuna kuna više nego prije napada Rusije na Ukrajinu.
Cijeloj situaciji nisu pomogle ni nuklearne prijetnje Vladimira Putina, jer – što ako nas opet zatvore u naše kuće, kao 1986., kad je eksplodirao reaktor nuklearne elektrane u Černobilu. Nije samo jod bio na "tapeti", na popisu za kupnju kod mnogih se našlo i brašno i ulje, budući da Ukrajina opskrbljuje svjetsko tržište tim dvjema namirnicama u velikom postotku.
Nisu ni Nijemci i Španjolci puni drugačiji od Hrvata. I u njihovim zemljama police su se ispraznile, a najviše nedostaje upravo – ulja i brašna. Strah od neimaštine, ali i neizvjesne budućnosti u ovakvim je situacijama normalan, pogotovo jer je većina navikla živjeti u obilju. Odlazilo se u trgovine, punilo košare bez razmišljanja koliki će biti krajnji ceh, a najviše se to osjetilo za blagdana, kada se morao imati bogat stol bez obzira na minuse i kredite.
Upravo je ta lagodnost življenja, u kojoj ti je, kad ponestane bilo čega u kući, sasvim normalno da odeš u dućan i kupiš, stvorila problem. Jer to je nešto što nam je postalo normalno tek unazad nekoliko desetljeća. Naši su stari morali dobro znati koliko koji član obitelji troši koje namirnice kako bi ljeti, kad se hrana koju su uzgojili pripremala za zimu, spremili dovoljno da svega ima tijekom cijele zime. Znali su savršeno dobro procijeniti, a tu sposobnost današnji čovjek najčešće nema. I zbog toga – gomila. Pa nek' se nađe.
Možda nas ova teža vremena od onih na koje smo navikli ipak nauče da ne treba sve uzimati zdravo za gotovo. A i da uvijek na svijetu ima onih kojima zalihe stvarno trebaju. Ovog puta su to Ukrajinci.
