Geopolitička preslagivanja izazivaju interkontinentalna prepucavanja. Jedni “duvaju”, drugi “lade” i obratno. Nadmetanja i pametovanja bojevim glavama sa Zapada i Istoka podsjeti na jedan od bisera atomskih štosova. Tako se postavlja pitanje:
- Zašto Superman leti?
- Zato što Chuck Norris hoda – glasi odgovor.
Stara dama Europa našla se u unakrsnoj vatri, a naročito njezini “netjaci” na brdovitom Balkanu. U posebnoj gabuli našlo se daytonsko čedo što ga je Ujak Sam preko velike bare gotovo zaboravio i ostavio staroj dami Europi da se o njemu skrbi. Ali baćuška s Urala i amidža s Bospora sve glasnije i jasnije polažu svoje pravo na to dijete iz daytonske epruvete. Pa se situacija usložnjava, a puno se toga negativnog umnožava i pretvara BiH u malu zemlju velikih problema. Kinez je pitao bh. građanina:
- Koliko Bosna i Hercegovina ima stanovnika?
- Oko tri i pol milijuna – informirao ga je bh. građanin.
- Blago vama, vi se svi međusobno poznajete – zaključi Kinez, stanovnik najmnogoljudnije države u svijetu.
No, svi se u BiH i previše dobro poznaju, ali jako slabo razumiju. Srbi imaju polovinu BiH, koja je i republika i k tome srpska, Bošnjaci bi drugu polovinu (hrvatsko-bošnjačku federaciju) prisvojili sebi u prvoj fazi, a u drugoj i drugu polku, dok konstitutivnim Hrvatima namjenjuju udijeliti mrvice s bošnjačkog švedskog stola. Bjelosvjetski i domaći politički Škoti BiH doživljavaju kao nešto što ima tri polovine. Što nas često podsjeti na “logiku” stihova iz guslarske pjesme: “Uze koplje kraljeviću Marko i prebi ga na tri polovine!” A čuli smo i onu preko telefona:
- Pola meni, pola tebi, pola njemu!
U političkom Sarajevu mnogi nikako da se spuste na zemlju, žive u utopijskim političkim čardacima ni na nebu ni na zemlji. I ne silaze s čardaka. A klepeću koještarije o “građanskom” ustroju, to jest uštroju, države triju čvrsto utvrđenih nacionalnih identiteta. Da razumnom čovjeku pamet stane. Nerazumnome nema što ni stati. Puno toga u BiH i oko nje podsjeća na riječi jednog bh. građanina (nije bitno koje je nacionalnosti) nakon jedne panel-diskusije o političkoj neozbiljnoj zbilji u BiH:
- Ja to bez gusala ne mogu opisati!
Svako malo potvrdi se činjenica kako se završeni rat pretvorio u nesavršeni mir, kako se zamrznuti konflikt sve više odleđuje. Pa je bolje spriječiti nego liječiti, ali kako to objasniti onima koji neće ni čuti o federalizaciji, konsocijaciji, upravljanju razlikama, konsenzusionizmu, uz silnu buku od pustog i krutog kalajisanja “građanskog” bosanstva, a zapravo hegemonije jednog, “temeljnog” naroda. Bez ikakvih temelja, a kamoli nadogradnje. Prave dimne zavjese od kojih se ne vidi put u EU i NATO. Nije im valjda cilj da se dimne zavjese pretvore u željezne. Kakve su bile one u vrijeme komunizma. A BiH bez Europe ne može preživjeti pa je ponovno osvanuo grafit: Lako je biti Bosanac, teško je živjeti u Bosni!
Gorljivi zagovornici “građanske” BiH svojski se trude da nadmaše sami sebe. Sve je više onih koji predstavljaju Hrvate, a birali li su ih Bošnjaci, ali i onih koji predstavljaju Hrvate, a nisu Hrvati. A najčudniji fenomen je to da postoje oni koji su zauzeli političku poziciju koja treba pripadati Hrvatima, a vrlo pomno paze da im se ne bi omakla koja hrvatska riječ. I bh. Hrvatima drže predstave o predstavničkoj demokraciji, a zapravo su stali pred predstavničku demokraciju i prepriječili joj put. A znaju je napasti iz zasjede, ali i s leđa. Onako zaplotnjački. I to raznim i razornim plotunima. Pa je kardinal Vinko Puljić na 75. redovitom zasjedanju Biskupske konferencije BiH kazao kako se još nije slegla klima koju je prouzročio nepravedni Izborni zakon te se Hrvati u BiH doživljavaju prevarenim i izigranim u pravima. Unitaristički vjetar nastoji medijskim eterom zagaditi ukupni javni prostor “građanskim” zagađenim zrakom iz Sarajeva. Što se unatoč sarajevskoj magli i smogu vidi i s tamne strane Mjeseca. Po onom grafitu: Naš zrak ima prednost, vidimo što udišemo!
