Vrijeme je prave ljetne fjake pa se prodaju zjake, a špica je sezone lova na pokemone. Onima što love u mutnom vedrina nimalo ne smeta, a vrućina je dodatno usijala usijane glave. Što nije dobro za bojeve glave. Svijet je pobrkao lončiće, a prijeti opasnost da se i razbiju. Više se ne zna tko je u svijetu gdje, tko s kime, čemu, kako i zašto. Sve je više prtljanja, mrljanja, lutanja, vrludanja, zastranjivanja. Kad su prvi mlazni zrakoplovi počeli letjeti svijetom, netko je napisao: “Ovo doba mlaznih letova može se opisati kao doručak u Moskvi, ručak u Londonu, večera u New Yorku, a prtljaga u Sao Paolu!” Lete i borbeni zrakoplovi i razni projektili u svrhu ostvarivanja nečijih projekata, lete krstareće rakete, bojeve glave prijete bezglavim glavinjanjem. Svijet u tehnološkom smislu sve brže ide naprijed, a u društvenom besmislu još brže natrag. Atomi prijete molekulama, golubovima mira nastoje skresati krila, a ptice grabljivice dobivaju još veća.
Mudri vladari svijeta prave se ludi iako je sasvim izvjesno da svijet srlja u neizvjesnost. Dobro bi bilo da im netko proslijedi misao Stjepana Radića izrečenu prije stotinjak godina: “Bez pravih ljudi nema zdravog društva, bez slobodnih naroda nema naprednog čovječanstva”. No, mnogi misle i rade suprotno od toga, i danas neki uvjeravaju ljude zdravog razuma i čiste duše da jedni trebaju biti ravnopravniji od ravnopravnih. Poneki samozvani borci za mir u svijetu samo što ne viču:
- Dolje atomske bombe!
A sve se više potvrđuje Murphyjev zakon: “Najlakši put uvijek je miniran!” Jer oni koji žele dominirati znaju da najprije valja minirati. A gdje je u tom kolopletu Bosna ponosna i Hercegovina uznosita, kojima stalno prijete prekomjerna politička granatiranja sa svih strana? Puno toga o BiH i oko nje na svoj način govore nimalo slučajni razni apsurdni slučajevi. Tako pojedini vlasnici aplikacije Pokemon GO zađu u minsko polje, a na polovini plodnih polja nigdje nikoga.
BiH mora što brže krenuti europskim putem iako joj je prtljaga još u vremenu od prije četvrt stoljeća. Parafiran je prilagođeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU-a, a probleme s prtljagom valja rješavati usput, u hodu. U tome puno mogla bi pomoći Hrvatska, a ona je trenutačno na udaru novoga vala hrvatskog jala. Koji je lagana ljetna prehlada spram antihrvatskog jala u susjednoj državi u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Mirovni sporazum iz Daytona pretvorio se i nemirni nesporazum, Aneks 4 (Ustav BiH) pretvorio se u A ne 3. Srbi su mahom za samostalni RS, Bošnjaci za cjelovitu BiH, a Hrvati za jednakopravnost. Mnogi ozbiljni poznavatelji povijesnih, društvenih i političkih (ne)prilika slažu se oko toga da je Bosni i Hercegovini, državi triju konstitutivnih naroda, nužna neka supstruktura pod čijim okriljem može funkcionirati. A to je, naravno, Europska unija. A sigurnost joj može jamčiti samo NATO.
Na putu BiH u Europu bit će raznih svađa, prijepora i otpora. Jer je daytonska BiH jednima majka, drugima maćeha. Što će svakako trebati mijenjati. Misao da samo mijena stalna jest u BiH potvrđuje se na poseban način. Pa sve nekako sliči na razgovor (ne)ugodni u širem društvu između jedne “brižne” majke i njezina sina:
- Sine Ivica, reci svima jesam li ja dobra majka?!
- Mama, ali meni je ime Perica - podsjeti je sin Perica.
Po stoti put valja ponoviti da je svaki put osim europskog za BiH stranputica, da sve što ne vodi europeizaciji vodi - ciprizaciji. A Cipar je jednom nogom u Europi, a drugom nigdje. U Banjoj Luci prijete referendumom o samostalnosti Republike Srpske, a u Sarajevu referendumom protiv toga referenduma, kojim bi se Bosna i Hercegovina cijepila protiv cijepanja. Ta tema podsjeti nas na nezgodnu zgodu s Mujom i njegovim kamionom u Sloveniji. Zaustaviše Muju slovenski prometni policajci i utvrdiše kako ne radi žmigavac na stražnjem dijelu njegova kamiona te mu jedan policajac priopći:
- Ne radi vam migalec.
- Pusti, bolan, migalec, nego đe mi je prikolica?! – upita Mujo.•
